Nakon užine krenuli smo na željeznički kolodvor. Vidno uzbuđeni čekali smo kad će stići naš vlak, a kad smo se ukrcali, neki su od uzbuđenja i zaplakali, naime, bila je to nekima prva vožnja vlakom. Osmijeh na licima govorio je da uživamo u pogledu i ugodnoj vožnji. Ponovili smo sve o željezničkome prometu.

Turčin, naša stanica, pješice nastavljamo dalje. Uspinjemo se polako do našega odredišta Varaždinbrega ( vidikovca u sklopu hotela „Lagus“ ). Kad smo stigli, sve nas je već čekalo spremno te smo se gladni brzo smjestili za stolove i najeli. Odmorili smo se, a nakon toga, nastava. Da, nastava na otvorenome. Neki su poželjeli da  tako bude svaki dan. Sve što smo naučili o orijentaciji utvrdili smo uživo. Sunce je bilo blagonaklono  i brzo smo odredili gdje je jug, sjever, istok i zapad. Odredili smo i položaj sporednih strana svijeta, a da slučajno nismo pogriješili, provjerili smo kompasom. Od prirodnih smo znakova koji nam pomažu u orijentaciji uočili još i gljive, hrapavije strane stabla, mahovinu i gle, stvarno su na sjevernoj strani.

S vidikovca se pruža prekrasan pogled na varaždinsko polje i na sjeverozapadnoj strani naš lijepi grad Varaždin. Vrijeme je bilo idealno pa je naš obzor bio jako, jako širok, a pogledom u daljinu lijepo smo vidjeli obzornicu. Naslonjeni na ogradu još smo neko vrijeme uživali u veličanstvenome pogledu na brežuljke prepune rodnih vinograda i voćnjaka.

Vrijeme je za odmor i igru. Bilo nas je posvuda, a mjesta dovoljno za svakojake igre. Pojeli smo sladoled, neki palačinke. Nakon kraćega odmora počistili smo  smeće  u vreće jer tako i treba, čuvamo svoj okoliš i prirodu..

Okupili smo se svi ispod velikoga hrasta da zajedničkom fotografijom zaokružimo ovaj lijep, topao jesenski dan. Pozdravili smo jesen otpjevavši joj sve pjesmice o njoj koje znamo, a kako je jesen pozdravila nas, o tome ćemo pisati u školi.

Razredne učiteljice : Nataša Vojvoda, Melina Tomljenović, Jagoda Kanižaj, Draženka Pust