Mreža škola bez nasilja predstavlja najveći nacionalni forum za prevenciju nasilja u školama – tom se prilikom okuplja više od 10.000 učitelja i 150.000 djece iz cijele Hrvatske. Radi se o  školama koje  redovito prate pojavnost i učestalost vršnjačkoga nasilja i zlostavljanja kroz Unicefov projekt Za sigurno i poticajno okruženje u školama (u našoj se školi, osim programa „Stop nasilju“ provodi i program „Prekini lanac“ kojem je cilj prevencija i smanjivanje elektroničkog zlostavljanja). Ohrabruju rezultati da je većina škola uključenih u projekt uspjela smanjiti nasilje u školskim hodnicima, učionicama i igralištima i do 50%.

Posebno veseli informacija da je na susretu još 13 škola dobilo priznanje „Škola bez nasilja", a 20 škola je to priznanje obnovilo nakon tri godine provođenja programa.

Održana su brojna predavanja i radionice čiji je cilj bio pronaći način za održivost programa u budućnosti, upoznati se s novim istraživanjima i materijalima vezanim uz projekt  te osnažiti sve škole sudionike za nastavak provođenja programa čiji nas pozitivni rezultati obvezuju na daljnji predani rad.

Paralelno s predavanjima i radionicama koje su se odvijale za ravnatelje i koordinatore, organizirane su aktivnosti za sve učenike-predstavnike (po jedan je učenik/ca predstavljala svaku školu) na kojima su se bavili problemima nasilja u školama predstavivši na kraju skupa svoja rješenja i prijedloge. Evo što o svom iskustvu u Zagrebu kaže predsjednica Vijeća učenika, Višnja Šljivac: 

Nakon registracije sudionika, pozdravnog govora i zahvale sponzorima, učenici su podijeljeni u grupe, kako bi nastavili na radu u suzbijanju vršnjačkog nasilja.

Radionice su dobile različite nazive: UNICEF, FORUM TEATAR, …

Osobno sam učestvovala u radu UNICEF grupe. Govorili smo o aktualnim problemima vezanim za nasilje te odnose roditelj-učenik, nastavnik-učenik, učenik-učenik. Posebno je bio zanimljiv dio koji se odnosio na utjecaj medija i facebooka na mlade.

Igrali smo igre čija je poruka bila nenasilje.

Donijeli smo Deklaraciju u kojoj upozoravamo da i roditelji trebaju prihvaćati savjete te da imaju više vremena za nas, da nas ozbiljnije shvaćaju, a nastavnici da nas poštuju te da nas ne vrijeđaju i omalovažavaju.

U želji da se i sljedeće godine održi susret, u kojem će se stvoriti puno novih prijateljstava, razgovarati o problemima i idejama za rješavanje problema, moja poruka je sažeta u rečenici kojom ocjenjujem svoj dojam o održanom susretu:

ČINIM PRAVU STVAR – PRIDRUŽI SE!