Odlazak u narodnjačke klubove postao je imperativ hrvatske mladeži, a lake note te besmisleni i često imbecilni stihovi pjevuše se i slušaju na svim mjestima za provođenje slobodnoga vremena kao i na školskim hodnicima. Možda samo slušanje glazbe ne bi  bilo toliki problem, ali neprihvatljiva ponašanja, kao što su ispijanje alkoholnih pića, konzumiranje opojnih sredstava te neprospavane noći, zasigurno nisu put  koji trebaju koračati maloljetnici i ostala mladež.

Kroz ovu radionicu učenici su iznosili svoja mišljenja o cjelokupnoj narodnjačkoj subkulturi  koja im se u biti niti ne sviđa, ali kako kažu, nemaju drugačija mjesta za izlaske pa su na neki način i prisiljeni na odlaženje u takve klubove.

Izrazili su želju za plesnim školama te plesnjacima uz glazbu koja nije narodnjačka te za aktivnostima koje bi se odvijale u satima koji ne uzimaju noć potrebnu za spavanje.

Možemo li kao obrazovne institucije išta učiniti da direktno djelujemo na formiranje mladih ličnosti te ih na taj način usmjerimo na (pravi) životni put (bez ovisnosti), pitanje je koje si zasigurno može i mora postaviti i svaki profesor i svaki ravnatelj i svaki gradonačelnik i svaki policajac, i svaki, baš svaki roditelj…

 Možda se rješenje krije u zajedništvu, ali ga samo još trebamo pronaći i iznijeti na svjetlo dana… ili smo ga pronašli?! Ako jesmo, izađimo svi subotom i uvjerimo se na licu mjesta: u narodnjačkim klubovima i kafićima i prosudimo sami.

Melita Schmitz, prof., dipl.bibl. mentor