Raspored je zaista bio krcat, čak i prekrcat za dublje proživljavanje emocija koje su se pojavile u obilasku Grada Heroja.

Obilazak je počeo uvodnim predavanjem o povijesnom kontekstu početka agresije na RH, nakon čega je ondašnju stvarnost učenicima posredovao brigadir Ćavar vodeći ih prostorima Memorijalnog centra. Riječima: "S vozačeve strane" i "S moje strane" počinjale su i strahotne i ponosne priče iz rata koje je brigadir pripovijedao tijekom autobusne ture, a ime Milana Babića i Siniše Glavaševića je odzvanjalo Spomen-domom na Trpinjskoj cesti. Zatim Ovčara, Vodotoranj, crkva sv. Filipa i Jakova koja je gotovo do temelja razrušena tijekom agresije, nevjerica, suze, ali i ponos u očima naših učenika. S Memorijalnog groblja, na kojem je svake subote pokapano 40-ak ljudi iz masovne grobnice tijekom 6 mjeseci, puca pogled na zvonik u Sotinu gdje i dan danas ljudi mole u nadi da oni koji znaju otkriju gdje su kosti njihovih najmilijih.
I na kraju, uz tugu - ponos. Ponos učenika na Vukovarce i, uz taj, ponos učitelja na mlade osmaše s dušom. Ne ravnom, nego velikom kao planina.

Pogledajte i kratak video s terenske nastave:

https://www.youtube.com/watch?v=w3uar5CuXZk