Danas obilježavamo svjetski dan mucanja, možete li  reći kakav je to poremećaj i koliko često se pojavljuje u školskoj populaciji?

Svake godine 22. listopada obilježava se Dan svjesnosti o mucanju te dan posvećujemo svim osobama koje mucaju i osvještavanju javnosti o mucanju. Mucanje je poremećaj tečnosti govora, odnosno govorni poremećaj koji je okarakteriziran ponavljanjima i produžavanjima glasova, dijelova riječi i riječi te prekidima u govoru, što može biti popraćeno i sekundarnim obilježjima poput tikova, nevoljnih pokreta glave ili udova; osim uočljivih govornih obilježja važno je istaknuti da mucanje nije samo na razini govora već se ono odražava i na psihosocijalno i psiho-emocionalno područje. Možemo reći da se javlja otprilike do 11% populacije djece do četvrte godine života, a kod odraslih govorimo o 1 %. Zašto je to tako? Zato što u ranom periodu, već između 2. i 3. godine života jezično-govorni razvoj sve više napreduje i tada se mogu pojaviti prve netečnosti u govoru, one su normalna pojava jer govor još nije automatiziran, dakle netečnosti koje se u jednom trenutku pojavljuju i vrlo vjerojatno će nestati, a mogu se i razviti u pravo mucanje,  u tome je razlika da je mucanje u manjem postotku kad govorimo o odraslima u odnosu na djecu.

Mucanje se ponekad pojavljuje kod osoba koje su proživjele traumu ili neki jako stresni događaj?

Jedinstveni uzrok mucanja nije poznat, mucanje možemo promatrati iz različitih aspekata pa se u istraživanjima otkrivanja uzroka traži poveznica mucanja s genetikom, s psihološkim faktorima, motoričkim, neurološkim… Čest je slučaj da ljudi povezuju mucanje s nekim stresnim događajima u životu, kao na primjer da je dijete počelo mucati s polaskom u školu ili da osoba muca nakon što je doživljena neko traumatsko iskustvo. To mogu biti okidači mucanja, no to nije jedini uzrok jer je mucanje rezultat kombinacije različitih faktora.

Postoji li podatak da je u svjetskoj populaciji kod nekih naroda više izraženo mucanje za razliku od drugi?

Mucanje je općenito nedovoljno istraženo. Poznato je da se javlja se u svim kulturama i jezicima, zasigurno je u nekima manje zastupljeno, a u nekima više, no ne postoji dovoljno znanstveno utemeljenih činjenica da bi se zaključivalo o razlikama među narodima.

Na koji se način odvija terapeutski rad logopeda kod ovakvoga poremećaja i koliko se uopće može osobi pomoći u slučaju mucanja?

Uvijek trebamo pristupiti svakoj osobi pojedinačno. Razlikuje se pristup djetetu koje muca u ranoj dobi, djetetu u školskoj dobi i odrasloj osobi, ovisno obilježjima mucanja i samoj osobi. Kod djece vrtićke dobi treba znati prepoznati normalne netečnosti koje će dijete u jednom trenutku prevladati pa se u tom ranom periodu preporučuje ne pridavati previše pozornosti tome, najpotrebnije je prilagoditi okolinu djeteta koje muca pa se tada najviše daju savjeti roditeljima, odgajateljima i ostalim osobama koje su uključene u djetetov život kako da postupaju s djetetom. To su savjeti poput toga da treba govoriti sporije, osigurati opušteno okruženje, ne prekidati dijete, ne ispravljati ga i sve ostalo što može pridonijeti ublažavanju mucanja.
U školskoj dobi mucanje treba promatrati s drugačijeg aspekta, treba uzeti u obzir obilježja mucanja i osobine pojedinoga djeteta. Važan je razgovor o mucanju, učenikovi stavovi o mucanju i očekivanja od terapije. U tome procesu, naravno, važna je i  suradnja s roditeljima, učiteljima kao i općenito podrška okoline u kojoj se dijete nalazi. Što se tiče samih tehnika usmjerenih na govor, postoje različite tehnike koje se koriste u radu s osobom kojima je krajnji cilj da se osoba lakše prevladava netečnosti u govoru i da na neki način ublažimo, odnosno smanjimo mucanje. Isto tako, često u terapiju uključujemo vježbe disanja jer se sam govor zapravo ostvaruje uporabom mišića i sustava za respiraciju, fonaciju i artikulaciju, stoga je disanje iznimno važno za govor. Zbog mucanja, često se kod osobe javljaju grčevi i napetost upravo na razini tih sustava. Osobe koje mucaju često govore na takozvanom kratkom dahu, nemaju dovoljno zraka da dovrše cijeli iskaz, pretjerano ispuštaju zrak prije početka govora ili može biti prisutno plitko i ubrzano disanje što se zajedno još više odražava na tečnost govora. Ovisno o emocionalnom stanju osobe, mucanje može biti više ili manje izraženo, a strah, nelagoda ili neka stresna situacija, kao i kod osoba koje ne mucaju, odrazit će se na naše disanje i može pojačati mucanje. Najvažniji cilj u terapiji je da osoba koja muca prihvati svoje mucanje.

Možete li reći o situaciji u našoj školi što se tiče toga poremećaja? Kako reagiraju učenici koji su s takvim osobama u kontaktu?

U našoj školi ima nekoliko učenika koji mucaju, svaki od njih su različiti te je drugačiji pristup u radu. U našoj školi je zaista izražen senzibilitet prema učenicima koji mucaju, što bi značilo da ih okolina prihvaća i da nisu izloženi bilo kakvoj diskriminaciji.

Koje su preporuke za ponašanje kada smo u društvu osobe koja muca?

U pristupu osobi koja muca najvažnije je razgovarati s njom kao i s bilo kojom drugom osobom koja ne muca. Pokazati interes, održavati prirodan kontakt očima, ne požurivati osobu, dati joj dovoljno vremena i ne dovršavati iskaz umjesto nje. Važno je što nam osoba želi reći, a ne način na koji će nam to reći. Naglasila bih da kada smo u društvu osobe koja muca, nikako ne  trebamo osobi koja muca upućivati iskaze poput „jesi nervozan?“, „ma smiri se, samo duboko diši“ i slično jer to negativno utječe na osobu i može pojačati mucanje. Zanimljiva činjenica je da osobe koje mucaju neće mucati dok pjevaju jer se tada aktiviraju druga područja u mozgu te da ne mucaju dok su sami.

Koji oblici rada se preporučaju nastavnicima za rad s osobama koje mucaju?

Sve je to individualno i ovisi o djetetu, kakvo je to mucanje i koliko je izraženo, kakvi su djetetovi stavovi i podrška okoline. Preporuka je da se više provodi pismeno ispitivanje, ali može i usmeno ako to djetetu ne predstavlja problem.

Je li mucanje prepreka za uspjeh? Koje svjetski poznate osobe su imate tu poteškoću, ali su unatoč tome bile jako uspješne?

Istaknula bih da su osobe koje mucaju jednako inteligentne i imaju jednak potencijal kao i svaka druga osoba. Znamo da postoji mnogo poznatih osoba koje mucaju koje su se ostvarile na svjetskoj razini.

U Hrvatskoj od poznatih osoba spomenula bih pokojnog guvernera Željka Rohatinskog, pjevač Zlatan Stipišić Gibonni, košarkaš Dino Rađa, pjevač Darko Rundek, nogometaš Slaven Bilić, pokojni glumac Špiro Guberina.

Od poznatih u svijetu bih spomenula Marylin Monroe, njezine kolege Samuel L. Jackson, Emily Blunt, James Earl Jones, Harvey Keitel, Nicole Kidman, Sam Neill i Charlie Sheen, zatim znanstvenici Isaac Newton i Chatles Darwin, Napoleon, jedan od najvećih svjetskih političara svih vremena Winston Churchill, Lenjin, bivši predsjednik SAD-a George Washington, glazbenici Noel Gallagher, Marc Anthony, B. B. King i Elvis Presley, Ed Sheeran.

Razgovor vodila: Melita Schmitz