U projektu Naše kulturno nasljeđe u mjesecu listopadu proučavamo igre kojima su se zabavljali naše bake i djedovi koji su u vrijeme svoga odrastanja bili siromašni i nisu imali igračke kakvima se današnja djeca igraju. Kada se sa klip kukuruza skine iliti „oruni“ ostaje oklasak kako se naziva u hrvatskom standardnom jeziku. Međutim, ova imenica ima mnoge varijante pa možemo čuti da se oklasak kaže ajdamak, bat, batakljuša, bataljika, batučak, batuček, batuk, baturak, baturice, čepina, čokotinja, ćuka, kic, klas, klasina, klasinec, klasovina, klasovinje, kočanj, kocen, komaljika, komušina, korun, kukuruzina, kumina, kureljica, kuruška, oklipak, okoma, okomak, okomina, okrunica, orušek, otučak, paćika, patura, paturica, rucek, rucelj, rucl, rulina, šapurika, ščavina, šepurina, štruk, tekun, tulina, tulinek…

Upravo oklasak je našim starima koristio kao materijal za izradu bunara igračke. Cilj ove izrade igračke jest dovoljno čvrsto pričvrstiti oklaske uokolo središnjeg te tada cijelu konstrukciju „bunara“ podići u zrak.

Učenici 6.b razreda s knjižničarkom Melitom Schmitz izrađivali su bunare od oklaska  i vidjeli da tu igračku zaista nije lako izraditi: uspjelo je to samo Borni  i Mihaelu. Bravo, dečki!

Melita Schmitz