Projekt pod nazivom Kovačnica sreće osmislili su i pripremili učenici Gala Brunović, David Cota, Lana Kovačević i Marin Nikić, a kao asevi u rukavu na predstavljanju su bili i Doris Herceg i Matej Tokić te, naravno, kao najjača podrška i njihova učiteljica Vera Menčik.

Učenici su proučavali stare slatinske obrte i ljude koji su se njima bavili- užare, kotlare, urare, postolare, brijače, te, naravno, kovače da bi uredili vlastitu Kovačnicu sreće: izložbeno-prodajni paviljon koji bi bio prepoznatljivo lice grada Slatine te funkcionirao kao suvenirnica koja bi u ponudi imala proizvode školskih učeničkih zadruga te predmete proizvedene u radionicama starih obrtnika.

Svoj su projekt predstavili samouvjereno, ponudili su moguća rješenja i potrebne partnere da bi se projekt ostvario, obavili su istraživačke radove prije postavljanja i definiranja problema- a taj je da Slatina nema prepoznatljiv suvenir. Logotip njihova projekta je potkova. Potkova kao simbol sreće, ali kao i rezultat rada starih obrtnika te su izborom toga znaka učenici objedinili dobru volju uključenih u projekt, zatražili potporu, a i ukazali na nestajanje starih obrta koje bi ovaj projekt trebao (još neko vrijeme) očuvati. Lana, Gala, David i Marin su bili iznimno sigurni u nastupu nakon kojeg je njihova mentorica osvjetlala obraz naše škole navodeći sve projekte u kojima škola i njezini učenici sudjeluju te je svoje izlaganje završila riječima: "Ja mislim da su oni svi- eugenijalci!"

Tome se nema što dodati.