Po dolasku do odredišta – dalmatinskog mjesta Pakoštane (nalazi se u središtu jadranske obale, između mora i Vranskog jezera, u blizini nacionalnih parkova Kornati, Krka, Paklenica, nešto udaljenijih Plitvičkih jezera i povijesnih gradova Zadra i Šibenika), smjestili smo se u hotel „Marin“. Dio poslijepodneva bio je slobodan za odmor i kupanje u hotelskom bazenu uz učitelja plivanja.

Prije večere oduševili smo domaćine „Himnom za Pakoštane“ 

Slijedio  je odlazak u Zadar, razgled stare gradske jezgre i drugih znamenitosti tog grada. Jedan od gradskih simbola je Pozdrav Suncu. Sastoji se od tri stotine višeslojnih staklenih ploča postavljenih u razini rive, u obliku kruga promjera 22 metra. Danju upijaju sunčevu svjetlost , a zalaskom Sunca rasvjetni elementi se uključuju te proizvode dojmljivu svjetlosnu igru.U blizini se čuje zvuk Morskih orgulja.

Dan 2. - Poludnevni izlet na otok Vrgadu, s pravom nazvan „zeleni otok“ (predivna priroda, čisto more, nezagađen zrak...)

Poslijepodne smo proveli na pakoštanskoj plaži.U ranim večernjim satima prošetali smo mjestom. Dio učenika posjetio je mjesnu crkvu. Don Jure nas je upoznao s poviješću Pakoštana i župne crkve Uzašašća Gospodinova. Jedna od zanimljivosti je to da je dio glavnog oltara te crkve izrađen od hrastovine.

         Dan 3. – Izlet u Split :Od mnogobrojnih znamenitosti koje smo razgledali treba spomenuti Dioklecijanovu palaču, jedan od najbolje očuvanih spomenika rimskoga graditeljstva na čitavome svijetu. Palača je pravokutna građevina s po jednim vratima (mjedenim,srebrnim,željeznim i zlatnim) na svakoj strani. U Palaču smo ušli kroz željezna vrata. Pogledali smo „Smjenu straže“ na Peristilu.(Na tom se mjestu točno u podne tijekom ljetnih mjeseci pojavljuje car Dioklecijan sa svojom vojskom i ženom Priskom. Car pozdravlja pučane i drži prigodan govor, pozivajući goste u svoju Palaču.) Izašli smo kroz zlatna vrata. Tu se nalazi spomenik posvećen biskupu Grguru Ninskom, djelo kipara Ivana Meštrovića.(Postoje još dva takva spomenika – u Ninu i Varaždinu.)

Vraćajući se u Pakoštane,zaustavili smo se u Trogiru. Obilazeći grad i njegove znamenitosti naišli smo na klapu“Tragos“, koja je samo za nas otpjevala pjesmu „Čija je ono divojka“. Barba Mišo posudio nam je gitaru (zajedno s klapskim odijelom poklonio mu ju je gradonačelnik), te smo zapjevali „Pakoštansku himnu“ i još ponešto ...

Nakon večere organiziran je Talent show. Cilj ove aktivnosti bio je potaknuti učenike da iskoriste svoje talente i potencijale, kvalitetno provedu slobodno vrijeme i pritom zabave sebe i druge kreativnim nastupima.

Dan 4. – Posjet Nacionalnom parku Krka :Krka je postao nacionalni park 1985. godine i sedmi je po redu nacionalni park u Hrvatskoj. Poznat je po velikom broju jezera i slapova. Razgledanjem mlinica (vodenica), uz stručnu prezentaciju i demonstraciju (mlinovi, kovačnica, tkalačka radionica, etno zbirka...),upoznali smo običaje ovoga kraja. 

U blizini slapa Skradinskog buka, vidjeli smo dijelove druge najstarije hidroelektrane u svijetu (prve u Europi).Puštena je u pogon 28.8.1895.godine (tada su na šibenskim ulicama zasvijetlile prve električna žarulje), samo dva dana nakon prve svjetske hidroelektrane na rijeci Nijagari.Od te elektrane do grada Buffala struja je dovedena tek iduće godine.Stoga je prvi osvijetljeni grad u svijetu naš Šibenik. 

Posjet Šibeniku: Često ga zovu Krešimirov grad, jer se prvi put spominje u darovnici kralja Petra Krešimira IV. Prvi je veći samorodni hrvatski grad – to znači da su ga utemeljili Hrvati, a ne npr. Rimljani.Zaštitnik grada je sv. Mihovil - na njegov blagdan prolazile bi procesije kroz grad, jedan bi plemić bio primljen u Gradsko vijeće,a jedan zatvorenik pušten na slobodu...Šibenik ima najzaštićeniju prirodnu luku na Jadranu. Domaćin je mnogih festivala, jedan od najpoznatijih je Međunarodni dječji festival (prvi put održan1958.g.)

Po drugi put smo posudili gitaru, zapjevali, pa i zaplesali ...

Poslijepodne je prošlo u sportskim natjecanjima, plivanju, kupanju...

Nakon večere održan je izbor miss i mistera. Povjerenstvo za izbor (u sastavu: gospodin Zdravko -učitelj plivanja,učiteljice Nedeljka i Spomenka) imalo je težak i nezahvalan zadatak. Na pitanje animatorice Slađane, da ima čarobni štapić što bi poželjela, naša missica(Lea) je odgovorila:“Mir u svijetu!“ Mister (Karlo) nas je oduševio svojim plesnim koracima. Miss i mister fotogeničnosti su Tina i Silvio. Podijeljene su diplome za uspješno pohađanje škole plivanja, proglašene najurednije sobe (Tanita, Paula, Božana i Tina- soba 306 -1.mjesto; sobe 208 i 302 dijelile su 2. mjesto;soba 303 – 3.mjesto)... Poslije tih uzbuđenja poželjeli smo još malo prošetati.

Dan 5.- Prijepodne smo proveli na plaži. Nakon ručka uputili smo se prema Ninu. Crkva sv.Križa najpoznatija je ninska građevina. Pjesnik ju je nazvao „najmanjom katedralom na svijetu“. Sagrađena je u 9.st. kao dvorska kapela i od tada do danas na njoj nije bilo nikakve nadogradnje.(Naš Silvio je ipak uočio nadogradnju – ona nije djelo vrhunskih majstora graditeljstva, već običnih ptica lastavica. Nismo uspjeli otkriti iz kojeg vremena datira.)

Slijedio je povratak u Slatinu, gdje smo sretno stigli u večernjim satima.

Dojmovi učenika:

„Školu u prirodi pamtit ću po druženju i prijateljima.“ (Nino)

„Najviše mi se svidjelo kad smo igrali picigin.“ (Silvio)

„Školu u prirodi pamtit ću po našoj pjesmi – Himna za Pakoštane.“ (Božana)

„Najljepše mi je bilo razgledavanje Pakoštana i kad nam je don Jure s otoka Paga pričao o povijesti mjesta.Tada sam se osjećala kao kod kuće.“ (Tina)

„Dugo, dugo smo putovali do Pakoštana,čak sedam sati,ali isplatilo se. Lijepo smo se zabavljali. Jako mi se svidio Pozdrav Suncu i Morske orgulje. Sretna sam što sam to mogla vidjeti uživo, a ne preko televizije.“ (Elizabeta)

„Došao je i petak, dan za povratak.Još smo se jednom okupali, pozdravili domaćine pjevajući:

Iz Pakoštana sad se vraćam ja,

Duša mi je doli ostala,

Kako bi to lipo bilo

 doli provist lito cilo,

Kako bi to lipo bilo ...

Krenuli smo kući.Skrenuli smo u Nin,gdje smo vidjeli kip  Grgura Ninskog i najmanju katedralu na svijetu. Iako tužni što odlazimo, znali smo da smo ovih dana troje gitarista u Šibeniku i Trogiru ostavili sretnima. Pjevajući im, učinili smo jedan dio njihovog života radosnijim.“ (Ena)

Izvor: Mira Brezovčan, učiteljica razredne nastave