Susret je počeo sastankom ispred Kuće bajke Ivane Brlić-Mažuranić gdje nas je dočekala pripovjedačica bajki Sabina, koja nas je vodila u obilazak ogulinskog kraja.
U samom središtu grada Ogulina nalazi se fenomen hidrogeološkog spomenika prirode. Kanjonom kroz samo središte grada, svoj tok završava rijeka Dobra - ponire ispod kamenih i strmih litica u ogromnom otvoru Đulinom ponoru koji se sa spiljom Medvedicom nastavlja u najduži speleološki objekt Hrvatske.
Ime ponora vezano je uz legendu o Đuli, koja se u ponor strmoglavila zbog nesretne ljubavi. Priroda se poigrala i dopunila legendu o Đuli. Na kamenoj litici vrlo lako možete uočiti profil muškarca, za koji narod kaže da je to kapetan Milan koji gleda kuda je nestala njegova Đula.
U blizini Đulinog ponora nalazi se i mali amfiteatar gdje smo poslušali priču o divu Regoču i vili Kosjenki, priču u kojoj Ivana opisuju svoj lijep zavičaj. 
Frankopanski kaštel, odnosno Stari grad Ogulin, nastao je oko 1500. godine nad liticom kanjona rijeke Dobre. Dao ga je sagraditi Bernardin Frankopan, jedan od najmoćnijih velikaša svog doba u Hrvatskoj, kao jedno u nizu utvrđenja za obranu od Turaka. Tlocrt građevine je u obliku nepravilnog četverokuta. Danas je u kaštelu Zavičajni muzej otvoren 1967. godine, kao i kuća Ivane Brlić-Mažuranić, a tu je Hrvatski planinarski savez postavio 1999. god. povodom 125. obljetnice Hrvatskog planinarskog društva veliki kamen s pločom na spomen poginulim planinarima na Kleku.
Na Trgu hrvatskih rodoljuba, ispred Frankopanskog kaštela, u studenom 1999. godine, građani Ogulina podigli su spomenik hrvatskim braniteljima poginulim u obrani Domovine. Na spomeniku je natpis: „Navik on živi, ki zgine pošteno”, odnosno stih iz treće kitice pjesme „Pozvanje na vojsku” Frana Krste Frankopana. 
S Trga je lijep pogled na planinu Klek, brdo čudesnog oblika, koje podsjeća na diva. Jednu od legendi zabilježio je Valvasor u 17. stoljeću - a to je legenda o klečkim vješticama. Po legendi, za vrijeme olujnih noći, oko ponoći, iz cijelog svijeta na Kleku se sakupljaju vještice, vile, vilenjaci, a njihovo kolo i vrisak dopiru čak do Ogulina. Valvasor,  jedan od prvih slovenskih sustavnih kartografa, a prvi se počeo baviti bakrotiskom te utemeljio tiskaru. Napravio je i poznatu kartu Hrvatske gdje se spominje i Ogulin.
Posjetili smo i mjesto gdje je nekada stajala velika lipa, pod kojom je bilo mjesto susreta i razmjene ideja, obavijesti i događanja.  Spomenik kralju Tomislavu podignut je na tisućitu obljetnicu krunidbe kralja 1995. godine.
Župna crkva Uzvišenja sv. Križa sagrađena je 1781. godine u središtu grada u Parku kralja Tomislava. Posvećena je 1. lipnja 1793. godine. Grad Ogulin od 1994. godine slavi svoj dan 14. rujna, jer je za svog patrona proglasio blagdan Uzvišenja sv. Križa.
U Parku kralja Tomislava se nalazi Vrelo Cesarovac do kojeg voda dolazi iz izvora Zdiška  u podnožju Kleka. Poznato je da je Klek čarobna planina na kojoj, osim vještica, ima i vila planinkinja. To su lijepe žene, obučene u bijelo sa sposobnošću da lete, dobre su i rado pomažu ljudima. Gdje ima vila, ima i vilinske vode. A vilinska voda teče iz Vrela Cesarovac. Legenda kaže da svaka žena koja popije vode "s Ces arovca", postane lijepa, dobra i zauvijek mlada. Ako pak muškarac popije vodu "s Cesarovca" oženit će se Ogulinkom.
   Prekrasno umjetno jezero Sabljaci udaljeno je oko 4 km od Ogulina. Na prekrasnim obroncima oko jezera vidjeli smo mnoga polja na kojima raste poznati ogulinski kupus. Posjetili smo i zeleno srcoliko Šmitovo jezero.
   Nakon ručka, susret smo nastavili u Kući bajki Ivane Brlić Mažuranić, koja je i bila glavni razlog našeg dolaska jer u projektu često čitamo Ivanine priče. Razgledali smo izložbu i održali kreativnu radionicu crtjući likove iz Ivaninih priča.
Susret smo završili razmjenom zahvalnica i pričom o Kekecu koju su izveli naši učenici pomoću kamišibaji kazališta.

Uživali smo i veselimo se susretu iduće školska godine.

fotogalerija

virtualni susret