2019-02-09 22:47:01 Nacionalni projekt poticanja čitanja: Čitamo mi u obitelji svi Škola je ustanova kojoj je temelj postojanja poticati čitanje. Pa tako čitamo na nastavi, a tu je još i knjižnica i knjižničarka koja stalno spominje neke nove knjige, zabavno štivo, poučno štivo, lektiru… A što je s obitelji? Domom? Koliko djece čita kod kuće knjige po slobodnom izboru? Već osam godina nacionalni projekt „Čitamo mi, u obitelji svi“ upravo želi unutar obitelji osvijestiti potrebu za čitanjem, dobrobiti koje ono donosi i za obitelj kao zajednicu i za dijete kao mladu osobu čije se čitalačke navike tek formiraju. Zbog toga smo se sedmu godinu zaredom uključili u projekt. Dio smo velike obitelji od 115 škola diljem R. Hrvatske u kojima će ove školske godine učenici trećih razreda svojim kućama nositi ruksak napunjen knjigama. Brojka od 3.647 učenika, među kojima su i učenici naše škole, impresivna je. Učiteljica 3.a razreda, Marica Kupina, u suradnji s knjižničarkom Davorkom Facko-Vnučec odabrala je sedam knjiga: po jednu iz svake od sedam ponuđenih tematskih cjelina (carstvo dječjih priča; obiteljsko druženje uz stihove, stripove i humoristične tekstove; zbirka priča, pjesama i romani za mame, tate, bake, djedove, stričeve, tetke; slikovnica – obiteljska družionica; mali istraživači; odgoj djece i mladih; igrom do boljeg čitanja). Naslovi su: Martin i čarobna zebra, Tom Gates je totalni zakon, Zmajić Kokos i blago u džungli, Naš Planet, Želim biti pisac i za roditelje Zašto volim Zagreb? i Disleksija. Projekt smo započeli 8. veljače kada je prvi učenik kući ponio ruksak s knjigama. U ruksaku se osim knjiga nalazi i Bilježnica dojmova. U Bilježnicu dojmova svaki će učenik napisati kraći sastavak u kojem će prenijeti svoje dojmove, osjećaje o obiteljskom čitanju. Možda se dogodio kakav zanimljiv događaj, nešto smiješno, nešto zabavno; a možda dijete voli pisati pjesme? I pjesme su dobrodošle. A roditelji mogu fotografirati jedan trenutak zajedništva te fotografiju zalijepiti u Bilježnicu dojmova na za to predviđeno mjesto. Učenik kući nosi ruksak u petak, a u srijedu ga vraća u školu i ukratko pred razredom ispriča doživljaje sa zajedničkog čitanja u obitelji. Da bi se projekt mogao provesti, potrebna je i suradnja nakladnika koji su prepoznali kvalitetu projekta te njegov doseg. Ove godine sudjeluju: Hrvatsko društvo književnika za djecu i mlade, Mozaik knjiga, Planet Zoe, Naklada Semafora, Lusio, Naklada Slap i Školska knjiga. Naša je škola i ove godine financirala kupnju knjiga za projekt. Nakon završetka projekta knjige će postati dio knjižnog fonda naše knjižnice tako da će i svi drugi učenici te knjige moći posuditi i pročitati. Ovdje je primjer dojmova iz Bilježnice koje su napisali naši učenici prošle godine:► Dorijan Cigrovski, 3.b šk. godina 2017./2018. Kad smo dobili obavijest o projektu „Čitamo mi u obitelji svi“ odmah sam se tome jako razveselio i jedva sam čekao da dođe moj red da knjižničnu naprtnjaču odnesem kući. Odmah sam u autu rastvorio ruksak da vidim koliko knjiga ima u njemu. Čim smo došli doma, izvadio sam sve knjige i počeo ih razgledavati s mamom. Odmah mi je najzanimljivija knjiga bila „Titanik – Katastrofa na moru“, ali smo ipak prvo mama i ja pregledali i pročitali paket „Snimamo film“. Drugo jutro, čim sam se probudio, počeo sam čitati knjigu „Titanik“ i nisam se zaustavio dok ju nisam cijelu pročitao. Čak sam zvao mamu na posao i i preko telefona joj čitao najzanimljivije dijelove, a onda smo ju još navečer mama i ja zajedno pročitali. U subotu sam ju još jednom pročitao i s tatom. Pročitao sam i strip „Borovnica“ i knjigu okretalicu „Gdje je Karlo?, Karlo ide u trgovinu“. Mama je pročitala dijelove knjige „Školski neuspjeh i ovisničko ponašanje“ koji su ju zanimali i prolistala „Zaboravljeni sin“ i „Andautonac“, ali ih nije čitala jer upravo čita dvije knjige „Odgoj dječaka“ i „Razgovori s Bogom za tinejđere“, pa bi joj se sve pomiješalo. Imam puno knjiga i slikovnica i mama i ja skoro svaku večer pročitamo neku priču, na primjer priče iz serije poruka: “Uvijek govori istinu“, „Ne pričaj s nepoznatima“, „Vjeruj u sebe“. Mama me oduvijek učila da je važno čitati knjige, čitala mi otkad sam bio beba i pričala mi je da je ona dok je išla u osnovnu školu pročitala sve knjige za djecu i mlade u knjižnici i više nije imala što posuđivati dok nije narasla dovoljno velika da može posuđivati knjige za odrasle.
|
Osnovna škola Eugena Kvaternika Velika Gorica |