Pješice smo pošli do svetišta Majke Božje Gorske koje se nalazi na brežuljku iznad Lobora. Putem smo pričali, smijali se i zabavljali. Budući da je to svetište na brdu, šetali smo kroz šumu. Šuma kao da nam se cijelim putem smiješila. Svi smo se divili prekrasnim bojama jeseni i jesenskom lišću.

Dok smo hodali uzbrdo, ispred nas su iskočile dvije srne. Neki od nas ih još nikada nisu vidjeli uživo pa su se iznenadili. Kad smo stigli na odredište, sjeli smo na klupice pored crkve i ponavljali gradivo iz prirode i društva.

Sve smo ponovili, pa se krenuli igrati na travu. Imali smo sreće što je bio lijep i sunčan dan. Trava je bila rosna pa smo pošli na veliko parkiralište. Djevojčice su igrale slijepog miša, lovice i slično a dječaci su za to vrijeme „tehnicirali“. No da bi bilo još zanimljivije plesali smo i pjevali pjesmu „Klinček stoji pod oblokom“.

Zagrijani suncem, razigranih srdašca pošli smo u školu. Budući da je naš Lobor poznat po pitkoj vodi, natočili smo si u prazne boce vodu iz izvora koji se nalazi u kamenu. Svi smo zaključili da je jako lijepo učiti u prirodi.

Učiteljica je također bila sretna i zadovoljna. Želimo što prije ponoviti odlazak u prirodu te vidjeti i naučiti ono što u učionici ne možemo.

Lucija Ivančić