Osvrt na terensku nastavu u Vukovaru

      Jako sam se veselila putu u Vukovar. Pred školom smo trebali biti u 7.40. Bus bi krenuo u osam pa smo morali doći ranije. U busu sam sjedila s Leom. Put do Vukovara bio je kratak premda smo otprilike 30 minuta udaljeni od njega.

      Najviše me se zapravo dojmio Dvorac Eltz i bolnica. U Dvorac Eltz smo išli prvi dan i to nije nikakav dvorac kao što sam ja mislila. Dvorac Eltz je zapravo ogroman muzej. Unatoč tome što nismo obišli ni pola muzeja jako mi se svidio. Bio je prepun starih stvari. Elvira, s kojom sam provela većinu vremena, i ja smo u jednom dijelu zaostali sa nastavnicima i vodičem. Vodič koji nam je vodio cijelu terensku nastavu je puno bolje objašnjavao od vodiča muzeja koji je bio s ostatkom škole. Kada smo ih napokon stigli bili smo u dijelu gdje su izložene nošnje. Ispred izloška sa starim nošnjama i običajima nalazio se jedan gumb. Pritisnula sam ga i počela je svirati glazba. Vesela, folklorna glazba za ples. Glazbu je svirao tamburaški sastav i svidjelo mi se. Svaki put kada bi se glazba ugasila ponovno bi pritisnula gumb. Elvira i ja smo plesale. U bolnicu smo išli drugi dan. Nakon doručka Elvira je odlučila otići u hostel kupiti čokoladicu iz automata pa me povela sa sobom. Kad smo se vratile do restorana naših razreda nije bilo. Pitale smo Karlu koja je stajala sa strane, gdje su otišli i rekla je da se požurimo jer su naši već otišli u bolnicu. Uplašila sam se i počela sam trčati s Elvirom. Bolnica je bila moja tema za prezentaciju i ako ne budem tamo neću znati ništa za prezentaciju. No, na svu sreću stigle smo. Bus je još bio na mjestu, a naša skupina nije još ni ušla u bus. Prije ulaska u bolnicu naš vodič nam je rekao da se sada saberemo jer je ovo ozbiljno i nije se dogodilo nikome drugome nego baš nama. Nije mi se bilo baš lako sabrati s obzirom da se nisam baš naspavala. U ulaznom hodniku pustili su nam film o Vukovaru za vrijeme rata. Uzela sam mobitel i počela zapisivati važne natuknice potrebne za prezentaciju. Gledajući film uplašila sam se i zapitala sam se što bih ja napravila da se tako nešto dogodi upravo sada. Bila bi potpuno izbezumljena. U podrumu bolnice nalazile su se lutke koje su predstavljale ranjenike. Svaki dan na bolnicu je padalo 700, 800, a ponekad i 1000 granata. U bolnici je radilo samo 250 radnika, a uvjeti za rad bili su užasni.

          Pitanje koje sam si nedavno postavila ostalo mi je u glavi cijeli dan. Kiša je padala i nekako je pomogla pri sabiranju tijekom slušanja teme. Došli smo pred školu i kada me kući dovezla Elvirina mama legla sam u krevet i zaspala. Sve u svemu terenska nastava mi se jako svidjela. Obišli smo stvarno svašta, upoznali nove činjenice o ratu i vidjeli sve što se događalo. Premda je bilo sitnica u hostelu koje mi se nisu svidjele, sve je bilo u redu i predavanja su bila jako zanimljiva.

Lucija Krišto, 8. b

U Vukovaru je bilo super, ali program je bio prepunjen i dosta smo se izmorili dok smo sve obišli. Svidjeli su mi se muzeji koje smo razgledavali, puno smo naučili o prošlosti u tim područjima. U bolnici i na Ovčari nije mi se baš svidjelo jer su priče tužne i teške za slušanje. Najviše od svega mi se svidjelo što smo upoznali puno novih prijatelja iz drugih škola. Super smo se proveli, bilo je to divno iskustvo. 

Ana Ivanković, 8. cU Vukovaru mi se najviše svidjelo predavanje koje je govorilo općenito o Domovini u vrijeme rata, svidjelo mi se kako je predavačica objašnjavala važne pojmove. U kratkim crtama je sve objasnila i većinu sam zapamtila. 

Posjetili smo dva muzeja, spomendom Ovčara, Trpinjsku cestu, Memorijalno groblje, vukovarsku bolnicu, ali nisu mi e baš svidjela ta mjesta jer su priče vezane uz njih jako teške i emotivne. 

Sve u svemu, zaista sam se lijepo provela, stekla nova znanja i upoznala nove prijatelje.

Livija Kajfeš, 8. c