Dragi učenici, učitelji i svi zaposlenici,

polako se primakao i ovaj dan, nisam mislila da će biti teško. Uvijek sam vjerovala u sve vas, bili smo zajedno u različitim životnim situacijama i neposredno dijelili dosta toga. Davno je bilo kad sam došla s dvadeset i tri godine u školu i otpočela svoj posao koji je tražio puno strpljenja, ljubavi i vjerovanja da ću postići ono što želim s vama i od vas. Divno je bilo pustiti u svoj život mlade ljude koji puno očekuju od tebe, a nisi siguran da ćeš im uvijek odgovoriti na sva njihova pitanja.

Biti s vama – to je bio moj život kojem sam se uvijek predavala najbolje što sam znala. Puno je generacija otišlo iz škole i uvijek je bilo pomalo tuge zbog toga, ali više veselja jer odrastaju i postaju odgovorniji.

Ponosno mogu i kao roditelj reći da danas čujem za silne generacije mladih, obrazovanih ljudi koji su mnogo postigli u životu. Veliku zahvalu u tome duguju svojim učiteljima koji su nesebično davali svu svoju metodički stručnu, a prije svega ljudsku i humanu stranu svoga bića.

Odlazim u mjesecu koji je na neki način povezan sa mnom, odlazim u Dječjem tjednu, koji slavi svu tu životnu radost, sve to što nam daje snage da dugo uz njih budemo djeca, a vjerujte mi da je jako važno zadržati dječju razigranost što duže u sebi i vidjeti svijet njihovim očima.

Vama svima hvala, od teta do ravnatelja, a svojim stručnim suradnicama želim da i dalje ostanu dobar tim. Sve vas volim i uvijek ću vas se rado sjećati, a vi ćete biti moji dragi, uvijek dobro došli, prijatelji.

P.S.  Ali imam poruku i za roditelje jer nakon toliko godina rada u školi mogu reći – vjerujte učiteljima kada iznose svoje razmišljanje o vašem djetetu, jer iza toga stoji njihova stručnost, njihov profesionalizam i nikad ne žele umanjiti vrijednost vašeg djeteta, nego samo žele iznijeti pravo stanje, a na djetetovu korist –  u školi svako dijete, učenik treba osjećati sigurnost i pravednost.

Voli vas vaša pegica