U 3. c razgovarali su sa svojom učiteljicom Ivkom Mihaljević o tome kako se odnositi  prema životinjama i zatim pisali sastave na tu temu, dok su im društvo pravili njihovi plišani (a i poneki živi) ljubimci.

U 4. c učenicima i njihovoj učiteljici Meliti Šebešćen pridružili su se i roditelji, ali i njihovi kućni ljubimci, te je na školskom dvorištu održana  neobična i vesela nastava. Osim što je bilo veselo, bilo je i vrlo poučno. Djeca su imala priliku postaviti pitanja o tome kako se brinuti o kućnom ljubimcu, što je sve potrebno kućnom ljubimcu, čime se hrani i još pregršt drugih pitanja. Zaključili smo da kućni ljubimac nije igračka već živo biće koje zahtijeva dosta brige. Ipak, vjerujemo da su oni koji nemaju kućnog ljubimca, nakon ovog dana poželjeli jednog. Ili možda više njih?