Dvorana HKD-a na Sušaku pretvorila se u čarobnu zemlju u kojoj su Dorothy, Strašilo, Limeni i Lav na putu prema Smaragdnom Gradu pronašli iskreno prijateljstvo i uvjerili se kako su mudrost, osjećajnost i hrabrost bili cijelo vrijeme u njima.

            Posebnost ove adaptacije poznatog djela Lymana Franka Bauma je u tome što su u pripremi i izvedbi (scenografija, kostimi, pjevanje, gluma…) bile angažirane mlade snage: osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti. Zato i ne čudi da je radnja pomalo modernizirana: Zloj Vještici Zapada treba oduzeti mobitel, a Vratar kod Velikog Oza koristi usisavač, a ne metlu!

            Na povratku, dok je katamaran prolazio duž našeg otoka i dok je u ušima odzvanjao poznati song „Negdje visoko iznad duge…“, bilo je lako složiti se s Dorothy: „Nigdje nije kao doma!“