U svom Valunu dočekao nas je David. Najprije nam je pričao o školovanju u mlađim razredima kad ih je u učionici bilo troje, a svatko je išao u drugi razred. Pokazao nam je zgradu u kojoj je škola, nažalost već nekoliko godina  zatvorena. David bi se i sada radije školovao u Valunu jer  mu u Valunu ništa ne nedostaje i obožava ga. S radošću se prisjetio svojih učiteljica Irene i Ozrenke. Potrudio se i dobio ključ sakristije crkve u kojoj se čuva Valunska ploča, proveo nas je okolo naokolo mjestom. U parku su neki učenici malo posjeli dok su drugi na igralištu igrali mali nogomet.

   Brzo je prošlo predviđeno zajedničko vrijeme. Pozdravili smo se s Davidom i nastavili put prema Martinšćici tj. Miholašćici u kojoj žive Ema i Andrea.

  One su nas provele Martinšćicom. Lijepo vrijeme, bonaca na otvorenom moru kao i turisti po restoranima činili su da se osjećamo kao na kalifornijskoj plaži, daleko od škole i školskih obaveza. Pokazale su nam veliku zgradu osnovne koja se zatvorila baš kad su njih dvije krenule u Cres u prvi razred. Razgledali smo crkve staru i novu u kojoj naše učenice ministriraju. Bili smo i na igralištu i zbog one ništa bez nogometa odigrali jednu utakmicu. Na odlasku zaustavili smo se kod Eme i Andree, počastili se i osvježili te uživali u malom obiteljskom zološkom vrtu jer imaju kokice, kuniće, ovce i janjce.

Svi sedmaši, koji su putovali, kao i naši učenici domaćini,  bili su oduševljeni provedenim popodnevnim druženjem u Valunu i Martinšćici.