Na početku druženja djecu je zanimalo što to uopće radi knjižničar u školi. Naučili su da je knjižničar 'doktor' za knjige koje učenici ponekad vrate u ne tako dobrom stanju. Naučili su da učenici u knjižnici rado provode velike odmore, igraju društvene igre, čitaju časopise, uče te igraju igrice na računalima. Saznali su da knjižničarka čita priče djeci u prvome razredu koja još ne znaju čitati. Tako je i njima pročitala priču o mačku Figaru (Figaro, mačak koji je hrkao, J. B. Baronian) koji je bio neobičan po tome što je, dok je spavao, hrkao pa je smetao svojim prijateljima psu, magarcu i pijetlu. Djeca su dobro uočila i zaključila da nismo svi isti i da različitost nije problem već dar. Teta ih je, nakon pročitane priče, pitala mogu li reći u čemu su oni dobri, po čemu se razlikuju od drugih odnosno što vole najviše raditi. Odgovora je bilo različitih! Netko dobro zna plesati, netko crtati, a netko zna dobro slagati lego kocke. Na to se nadovezala knjižničarka koja se pohvalila djeci da naša škola u knjižnici ima stroj koji izrađuje igračke. Svi su ostali zapanjeni! Pokazala im je 3D printer te za svaku grupu napravila jednu malu loptu. Djeca su strpljivo i sa zanimanjem gledala kako „stroj za igračke“ izrađuje lopticu. Na kraju susreta, knjižničarka Antonela darovala je tetama iz skupine Loptice jednu 3D lopticu, a tetama iz skupine Anđelići jednog 3D anđelića kao uspomenu na lijepi susret.