Zagrebačku šetnju ili "špancir" započeli smo pričom o banu Jelačiću te o nazivu "purger" i pozdravu "servus". Nastavili smo pripovjetkom o djevojci Mandi i Manduševcu (gdje nam je bila i polazna točka dvosatne ture), a o tome kako je Zagreb izgledao u prošlosti, a kako danas, saznali smo uz maketu grada. Nedaleko od katedrale slušali smo priču o najrazornijem potresu koji je pogodio naš glavni grad, a na to podsjeća sat čije su kazaljke zaustavljene točno kada je Zagreb zatresao potres, 9.11.1880. u 7 sati i 3 minute. Prošetali smo uistinu najljepšim lokacijama u srcu samoga Zagreba pa smo nakon katedrale zastali kod  kuće s kućnim brojem 49 3/4, što podsjeća na peron s kojeg je Harry Potter kretao u Hogwarts. Produžili smo dalje do Opatovine i Biskupskih stuba, slušali priče o mlinovima, starim obrtima i obrtnicima. Kod spomenika književnici Mariji Jurić Zagorki kušali smo prave zagrebačke paprenjake te mekane i mirisne medenjake, a na Krvavom mostu zamišljali smo bitke između stanovnika Kaptola i Gradeca. Na trenutak smo u tišini i molitvi zastali kod Kamenitih vrata. Svojevrsno iznenađenje za male dobitnike nagrade na natječaju povodom sedamstote obljetnice rođenja Dantea Alighierija bio je i posjet najstarijoj zagrebačkoj ljekarni "K crnom orlu" kojom je krajem 14. stoljeća upravljao Nicolò Alighieri, praunuk slavnog pisca, koji se u Zagrebu oženio. Ispred ljekarne učenicima je vodičica Josipa podijelila razne vrste začina te su oni, dodirujući ih i mirišući, pokušali pogoditi o kojim se začinima radi te su razmišljali može li lijek istovremeno biti i pomoć u ozdravljenju i otrov. Opijeni mirisom klinčića, kardamoma, cimeta, lavande, smilja i ružmarina stigli smo do zgrada Sabora i Vlade te do crkve sv. Marka odakle smo produžili do kule Lotršćak. Do grada smo se spustili uspinjačom, najkraćom na svijetu; vožnja trasom od 66 metara traje svega 64 sekunde (no nekima se i to činilo poput vječnosti). Prošetali smo do Cvjetnoga trga gdje smo se rastali s našom Purgericom. Za uspomenu na dan proveden u Zagrebu darivala nas je licitarskim srcima, a mi smo njoj poklonili naš školski list, creske kolačiće, kacotine i medenjake te šareni Rutin vuneni cvijet.