Pokazao im je odvojene rukopisne listove na pergameni koji su služili kao dokumenti te crkvenu knjigu  drvenih korica velikih dimenzija, presvučenu kožom koja se od vremena istrošila. Listovi su od pergamene, a slova su jasno i vrlo čitljiva. Učenici su doznali i neobičnu zanimljivost o knjizi. Dok su je strani znanstvenici proučavali, jedan se drznuo i odrezao dijelove koji sadrže inicijale nastale iluminacijom (ukrašeno početno slovo).

Slijedilo je razgledavanje Senjskoga  misala, tiskanoga 1497. u senjskoj tiskari glagoljicom i starohrvatskim jezikom. Do tada učenici nisu znali da je riječ o knjizi koju se ne može dodirnuti samo tako? Naime, prije treba staviti na ruke posebne bijele rukavice koje se čuvaju zajedno uz knjigu. Stoga je fra Ferdo, prije nego je dotakao knjigu omotanu u poseban bijeli papir, stavio bijele rukavice i prolistao ju te otvorio da se prisutni dive njezinoj ljepoti. Spada u knjige manjih dimenzija, a kožne crne korice kao i cijeli glagoljski tekst su očuvani toliko da bi se moglo reći, ne zna li se, da je jučer izašla iz tiskare.

U dvorani se osjećao ponos i zajedništvo sa svima koji su stoljećima stvarali ili stvaraju, brinu i čuvaju vrijedne spomenike hrvatske pismenosti. Zbog činjenice da su bili u mogućnosti vidjeti originalnu knjigu, jedan i jedini takav Senjski misal ,posjet samostanu učenici će sigurno dugo pamtiti.

Više slika pogledajte u Galeriji.