Članak 18. Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi:

Svatko ima pravo na slobodu mišljenja, savjesti i vjere; to pravo uključuje slobodu da se mijenja vjera ili uvjerenje i slobodu da se, bilo pojedinačno ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, iskazuje svoja vjera ili uvjerenje poučavanjem, praktičnim vršenjem, bogoslužjem i obredima.

Zanimljivost J

Neki propovjednik ispričao je doživljaj iz vremena svojega dječaštva dok je sa svojim djedom išao na pogreb starog propovjednika-pionira koji je propovijedao u planinama Virginije u Sjedinjenim Američkim Državama. Dok je dječak stajao kraj otvorenog lijesa, gledao je mrtvo tijelo i ruke starog propovjednika koje su bile kvrgave, ispaćene i pune ožiljaka nanesenih nožem ili nekim šiljatim i oštrim predmetom.

Nakon ukopa, dok su išli kući, povukao je djeda za kaput i upitao: “Djede, objasni mi otkud oni ožiljci na propovjednikovim rukama?” Djed mu je odgovorio:

“Sine, oni ožiljci su mu na rukama zato što se borio za vjersku slobodu kad ostali oko njega to nisu činili. Bio je bačen u zatvor jer je propovijedao Evanđelje, a nije imao odobrenje države. Kad su ga uhitili, on nije ušutio. Provukao bi ruke kroz rešetke zatvorskog prozora i propovijedao onima koji su bili vani. Straža koja ga je nastojala ušutkati stala bi ispod prozora i nožem pokušala odsjeći njegove ruke. On bi u tom trenutku povukao ruke s prozora. Tako je zadobio one ožiljke koje je nosio cijeloga života kao znak hrabrosti u borbi za vjersku slobodu.”

Kamo god se okrenemo, posvuda vidimo ljudsku želju za slobodom na svim područjima: u obitelji, u crkvi i državi. U svakoj od ovih ustanova postoje pravila kojih se valja držati ako želimo biti njezini ravnopravni članovi.

Zašto onda u nekim državama svijeta imamo problema sa slobodnim ispovijedanjem vjere? Očito zato što netko nije spreman dopustiti drugome da bude slobodan i da ispovijeda ono što vjeruje da je ispravno prema vlastitoj savjesti. Kad god se dogodi da jedno ljudsko biće priječi slobodu ispovijedanja vjere drugom, to je opasan presedan u ponašanju. Tada se jedna osoba stavlja iznad Boga, tko god ta osoba bila.

Kad je Bog dopustio da možemo vršiti izbor, kako to da se pojedinci i neke ustanove usuđuju uskraćivati to pravo pojedincima ili skupinama? Isus je rekao: “Sve što želite da ljudi čine vama, činite i vi njima! U tome je sav Zakon i Proroci.” To je u Evanđelju zabilježeno kao zlatno pravilo međuljudskih odnosa.

 Za vas istražio: Matej Šarić, 7.a