Jesu li stari Komoričani imali svoju kapelicu, nije nam poznato. Dolaskom Hrvata u ove krajeve oni su poprimili kršćanstvo. Da su njihovi plemići bili katolici, da se zaključiti po imenima plemića. Vidjeli smo da su imena Mirko, Martin, Đuro, Klara itd. kršćanska imena. No, gdje im je bila crkva, to ne znamo. Znamo da su za vrijeme Turaka i prije dolaska Turaka pripadali župi u Ratkovom Potoku. Tom župom upravljaju oci franjevci iz Velike. Budući da selo Komorica nije imala nikakvih kršćanskih znakova kao druga mjesta, seljani su odlučili podići križ. Križ je podignut 1840. godine- podigao ga je Mijo Krešić iz ljubavi prema svom rodnom mjestu. 
Poslije izgona Turaka 1722. godine osnovana je ponovno pleternička župa. Komorici je nezgodno da pripada staroj župi s novim sjedištem u Dubovcu (Siče) pa se pripaja Pleternici.

Seljaci sela Komorice ne znaju ništa o postojanju bilo kakvog drvenog objekta u srednjem vijeku u Komorici. Međutim, Komoričani žele da imaju barem zvono koje će ih podsjećati na molitvu i dob dana kao što imaju i druga sela. Imali su neko malo zvono na drvenim stupovima. Međutim, upornim zalaganjem uspjeli su nabaviti i zvono 1922.godine.

oltarna slika sv. Mihaela

 unutrašnjost kapelice

Oni su željeli imati i svoju kapelicu. Za gradnju kapelice u Komorici najviše se isticao Đuro Janošević, seljak pravoslavne vjere. Akcija je uspjela i sagrađena je veoma lijepa i skladna kapelica u polugotskom stilu. Zidana je 1926. godine. To je bilo veliko veselje. Imali su i pravo veseliti se jer je zaista jedna od najljepših kapela u župi.

                                                                                  Andrea Staklarević, 8.b

                                                       Andrea Staklarević, 8.b