Pučku školu (četiri razreda) pohađao je i završio u Pleternici od 1812.-1816., a šestorazrednu gimnaziju u Požegi od 1816.-1822.

1. studenoga 1822. u Baču stupa u Franjevački red Provincije Sv. Ivana Kapistrana i dobiva novo ime, fra Kajo.

1823.-1825. u Našicama studira filozofiju, a od 1825.-1828. teologiju u Baji.

14. veljače 1826. polaže svečane (doživotne) zavjete, te postaje punopravnim članom Franjevačkog reda. Svećenikom postaje 23. ožujka 1828.

1828.-1830.  nastavlja studij filozofije i teologije na sveučilištu u Budimpešti

1831. dolazi u Mohač gdje predaje moralnu teologiju, pastoral i pedagogiju. Uz profesorske, Kajo obnaša dužnosti savjetnika gvardijana, zamjenika magistra klerika, izlagača slučajeva savjesti i knjižničara.

1832.-1845. boravi u Vukovaru; 1839.-1845. Kajo je vukovarski gvardijan, župnik, zamjenik direktora teološkoga studija u vukovarskom samostanu kao i direktor pučke škole u Vukovaru. Kao knjižničar vodi brigu za knjižnicu vukovarskoga samostana.

1847. u Budimu tiska svoje djelo „Sastav bogoslovja delorednog „ u dva sveska.

Na provincijskom kapitulu, 4. srpnja 1848. u Mohaču, izabran je za požeškoga gvardijana, direktora Požeške gimnazije i ravnatelja pučkih škola.  

Bio je aktivni član hrvatskog preporodnog pokreta. Dopisivao se s poznatim ljudima iz kulturnog života tadašnje Hrvatske (Lj. Gaj, J.J. Strossmayer et. al.), te objavljivao članke u „Danici“ , „Ilirskim novinama“ i „Slavoncu“ koji izdaje Požežanin M. Kraljević.

Umro je 1. prosinca 1892.,od starosti u Požegi gdje je i pokopan na groblju Sv. Ilije, u sarkofagu koji je sam izradio.

Od 23.svibnja 1991.g. naša škola nosi ime fra Kaje Adžića.