Hrvatski romanopisac, pripovjedač, pjesnik, kritičar i feljtonist August Ivan Napomuk Eduard Šenoa, rođen je na današnji dan 1838. godine u Zagrebu.

Najutjecajniji je i najplodniji hrvatski pisac 19. stoljeća, i istinski tvorac moderne hrvatske književnosti.
Dovoljno je reći da je prvi pravi hrvatski romanopisac (djelo Petra Zoranića, Planine, samo uvjetno možemo nazvati romanom). Autor opsežnoga korpusa romana, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jezičnoga standarda.

(često je naglašavana Šenoina uloga kao jezikotvorca, čovjeka koji je više učinio za elastičnost i izražajnost suvremenoga hrvatskoga jezika od legije rječnikopisaca i purističkih savjetodavaca)

August Šenoa 1874. započinje uređivati vodeći hrvatski književni časopis Vijenac. I to će raditi sve do svoje smrti.
Umro je 13. prosinca 1881. od posljedica upale pluća koju je zaradio dok je kao gradski senator skrbio za unesrećene u Velikom potresu 1880.

Zbog njegove veličine i udjela kojeg je imao u hrvatskoj književnosti, razdoblje oko njegove smrti naziva se Šenoino doba.

Najpoznatija djela su mu:  Zlatarevo zlato (njegov prvi roman iz 1871.), Seljačka buna, Prosjak Luka, Mladi gospodin, Prijan Lovro, Diogeneš, Kanarinčeva ljubovca, Vječni Žid i Zagrebulje.