Mato Lovrak, najpoznatiji i vjerojatno najomiljeniji pisac hrvatskih dječjih romana, rođen je prije 125 godina u Velikom Grđevcu gdje već dugi niz godina postoji kulturni centar koji nosi njegovo ime.

Nagrada koja nosi njegovo ime postoji od 1993., a dodjeljuje se piscima za najbolji dječji roman objavljen u protekloj godini. Baš ti pisci, točnije spisateljice, susrele su se s učenicima osnovnih škola u ŠRC-u "Kukavica" u petak 12. travnja. Bile su to Melita Rundek, koja je nagradu osvojila za romane „Izgubljena u ormaru“ i „Moj tata plavac“ i Snježana Babić-Višnjić dobitnica nagrade za roman „Mali krapinski pračovjek Babu“.

Učenici su čuli mnogo toga o čitanju i pisanju, ali i o životu. Saznali su da knjige koje traju pišu o univerzalnim vrijednostima, da je pisanje zanat koji se uči te da treba pisati svaki dan. Da svi čitaju istu knjigu, ali svatko u glavi stvara svoj vlastiti film o onome što je pročitao i da je svaka pročitana knjiga naš tajni saveznik. Ne smijemo se pretvarati da mobiteli ne postoje, ali ne smijemo zaboraviti na knjige, jedno ne isključuje drugo. Svatko od nas zaslužuje da ga se vidi. Važno je sačuvati dijete u sebi…

Nakon književnog susreta s autoricama, predstavljena je zbirka feljtona „Bjelovarom, stazama djetinjstva“ koju su uredile Zorka Renić i Martina Krivić Lekić. U ovoj knjizi možete pročitati zapise Mate Lovraka o njegovom školovanju u Bjelovaru početkom dvadesetog stoljeća.

Uslijedile su kreativne radionice. Radionicu kreativnog pisanja vodila je Snježana Babić-Višnjić, a radionicu pripovijedanja Sandra Vukoja. Sudjelovanje u radionicama bilo je vrlo zanimljivo i poticajno.

Učenici su se kući vratili puni dojmova, a najbolje od  svega bili su zajedništvo,  igra i druženje, baš kao u Lovrakovim romanima.