Krenuli smo od prekrasnog dvorca Trakoščan i ubrzo se uvjerili da Ravna gora nema pravilan naziv jer smo se odmah počeli naglo uspinjati. Šetnja kroz šumu po šodranoj cesti, a zatim kroz vinograde i zaseoke bila je doista prekrasna. Vrijeme nas je poslužilo pa je bilo sunčano i ugodno toplo. Nakon otprilike sat vremena ugodne šetnje stigli smo do podnožja planine te smo se dalje počeli dosta okomito uspinjati. Redovito smo se odmarali, uzimali vodu i različite grickalice kako bismo nadoknadili izgubljenu energiju. Oko jednog sata trajao je uspon, a na vrhu nas je čekao prekrasan pogled koji je dosezao do Medvednice. Filičev dom se preuređivao pa smo otišli do Pustog duha pored kapelice u šumi i uzletišta za paraglajdere. Pored doma smo uz pristanak domara naložili vatru i po starom dobrom planinarskom običaju, ispekli smo kobasice na štapovima. Igre učenika na livadi pored doma bile su raznolike – lovice, skrivača, klackanja, dobacivanja kamena i druge. Nakon što smo dobro ručali i odmorili se krenuli smo natrag drugim putem. Na povratku smo još morali stati u slastičarnu na sladoled kojim smo se dodatno okrijepili. Izlet nas je opet oduševio i radujemo se novim osvajanjima.

Kanisek Miroslav, prof.