Veselo i brzo stigli smo pred zgradu Muzeja. Saznali smo da se nalazimo u najstarijem parku Koprivnice i pred najstarijom zgradom. U parku se nalaze pilovi (replike) sv. Sebastijana, sv. Florijana i drugih svetaca zaštitnika. Zgrada Muzeja bila je najprije vijećnica, pa sud sa zatvorom, a od 1963. g. tu je Muzej grada Koprivnice.

1856. g. u ovoj zgradi boravio je ban Josip Jelačić. Uime svih građana Gradsko vijeće proglasilo ga je počasnim građaninom Koprivnice. Učenik Đuro Ester posvetio je Banu svoju pjesmu i recitirao je Banu. Ban Josip Jelačić položio je tada kamen temeljac za prvu pučku školu u Koprivnici. 1867. g. u njoj je počeo raditi Đuro Ester kao učitelj, a kasnije i kao ravnatelj škole. Ponosni smo što naša škola danas nosi njegovo ime, a učenici u okviru povijesne grupe uređuju njegovo grobno mjesto.

Muzejom nas je vodio kustos koji nam je postavljao brojna pitanja. Kako smo znali odgovore na sva pitanja, prozvao nas je „malim povjesničarima“.

Obradili smo tri vrste povijesnih izvora.

Od pisanih izvora najviše me se dojmila Povelja kralja Ludovika I. Anžuvinca kojom je 4. 11. 1356. g. grad Koprivnica postao slobodnim kraljevskim gradom

Od materijalnih povijesnih izvora najveću pažnju privukao nam je monocikl – predak bicikla. Usporedili smo ga s današnjim biciklom i nabrojali 13 stvari po kojima se razlikuje od današnjih bicikala.

Zatim smo proučavali slikovne povijesne izvore. Fotografije Bašče i starih gradskih bedema vratile su nas u prošlost s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Na jednoj je fotografiji Bašča zimi pretvorena u klizalište, a na drugoj ljeti kao kupalište. Uočavali smo detalje na fotografijama i uvidjeli da neki postoje i danas.

Nakon toga razgledali smo i druge muzejske izloške. Proučavajući povijesne izvore, uočili smo razlike u životima ljudi nekad i danas i uvidjeli velik napredak.

Ispunjeni novim znanjem i svježim zrakom, vratili smo se u školu gdje smo nastojali riješiti dobivene zadatke vezane uz ostvareni sat povijesti u Muzeju.

Marta Kunštić, 5. a