Povodom Mjeseca hrvatske knjige četvrti razredi svih koprivničkih osnovnih škola prisustvovali su književnom susretu s piscem Hrvojem Kovačevićem. Susret je održan u dvorani kina Velebit u organizaciji Knjižnice i čitaonice „Fran Galović“.

Čitajući knjige i smišljajući pitanja za autora, s veseljem smo se pripremali za susret s piscem Hrvojem Kovačevićem. Hrvoje Kovačević poznat je po svojim romanima za djecu naslova „Tajna“ u kojima se radnja gradi na misterioznim događajima ili likovima. U ponedjeljak, 22. listopada napunili smo dvoranu kina Velebit i s nestrpljenjem očekivali početak susreta s piscem. S ceduljicama u rukama na kojima smo pribilježili pitanja, znatiželjno smo promatrali i slušali pisca koji nam je govorio o počecima svoga pisanja te kako je počeo pisati i za djecu. Oduvijek je vrlo rado čitao knjige, a pisati je počeo još u školskim danima. U školskome listu svoje škole objavio je prve priče i pjesme za koje je dobio i nagrade na natječajima za dječje radove. Onda je prestao pisati, diplomirao je arhitekturu, bavio se animiranim filmom, crtao je stripove, karikature i nikada nije mislio da će pisati za djecu. No, kad je u Modru lastu poslao svoju priču „Seoski snijeg“, urednica Željka Horvat-Vukelja nagovorila ga je da počne pisati za djecu. Na poticaj Ivana Kušana napisao je prvi roman za djecu „Tajna ribljeg oka“, a to mu je bila i prva objavljena knjiga. Dosad je objavio 13 „Tajni“, a najnoviju, 14. „Tajnu“ – „Tajna ljetnog kampa i ostale priče“ predstavit će na ovogodišnjem Interliberu. Nakon predstavljanja, pisca smo obasipali pitanjima o njegovim romanima, pisanju i životu; odakle mu inspiracija za pisanje, koja mu je od njegovih knjiga najdraža, koliko mu vremena treba da napiše knjigu, što voli čitati, koja je razlika između pisanja za djecu i odrasle, što bi bio da nije pisac i mnoga druga pitanja. Saznali smo da su sve knjige nastale prema istinitim događajima, a ideje za knjige dobiva u događajima oko sebe, pa čak i na književnim susretima s djecom. Tako je npr. nastala i knjiga „Tajna velikih naočala“, prema dječaku koji je za vrijeme trajanja susreta u ruci držao velike debele naočale, prevelike za svoje lice. Prepričao nam je zbivanja u romanu „Tajna zmajeva vrta“ za koji su mu poslužili neki događaji iz vlastitog života. Sve knjige su mu drage, ali ipak postoji nekoliko knjiga koje su mu draže od ostalih. To je npr. „Tajna zlatnog zuba“ jer ju je napisao u samo 40 dana, dok je „Tajnu crne kutije“ pisao godinu dana. Za pisanje knjige obično mu je dovoljno 2-3 mjeseca. Piše na računalu u svom dnevnom boravku. Trenutno radi na knjizi „Tajna velikog brata“. U mladosti je volio čitati djela Ivana Kušana, Milčića, kasnije Pavličića i Tribusona. Istaknuo je da je jako važno čitati i da između pisca i čitatelja postoji poseban odnos jer čitatelj u svojoj mašti zamišlja ono što je pisac napisao. Na pitanje zašto se radnja većine romana zbiva u Zagrebu, odgovorio je da pisac mora poznavati ono o čemu piše. Osim Zagreba, radnja nekih romana događa se u Požegi, gdje je rođen, u Stubičkim Toplicama i Krapini. Da nije pisac, bio je karikaturist jer voli čitati. Neka djela su mu prevedeni na slovenski jezik, a volio bi ih vidjeti i u engleskoj i njemačkoj verziji.

Možda ćemo uskoro imati prilike pogledati i film prema nekom od njegovih misterioznih romana, a dotada uživajte u čitanju i razotkrivanju tajnovitih „Tajni“!

Angela Brgles Jukić i Eva Petrović, 4.b