Učenici su nas dočekali srdačno pjesmom i plesom, učiteljica Biba nam je pripremila  društvene igre, a Matejeva teta Marijana spremila nam je klipiće, čajeve i sokove. Ispunjena srca vratili smo se u svoju školu, a u mislima su nam zvučali stihovi pjesme:

„…s ovim ljudima ti valja živjeti i oni su tvoji i imaju pravo na tebe

na tebi je da im, koliko ti je moguće, ohrabriš ruke i ozariš lica, da ih oslobodiš za nadu

i čuj:

u našu se ljubav možeš pouzdati …“