Tim je programom realiziran projekt  „Svi križevi Vukovara“ u koji  je  bio uključen velik broj učenika  8-ih razreda i to kroz suradnju više predmeta: hrvatski jezik (Sanja Antolić), geografija (Mirna Kovačić), povijest (Jasminka Fanuko-Polančec), tehnička kultura (Tijana Martić), glazbena kultura (Mihael Kivač) i likovna kultura (Darko Markić).

Okosnica ovog projekta bila je  prikazati stradanja i  patnje Vukovara u Domovinskom ratu. Vukovar je podnio veliku žrtvu i simbolički možemo reći da je za slobodu i samostalnost Hrvatske ponio  veliki križ, a mi smo tu žrtvu i taj križ pokušali prikazati kroz priče stvarnih križeva koji su postali materijalni simboli grada na Dunavu.

Čast nam je što su se realizaciji projekta odazvali  i branitelji s kojima surađujemo u okviru projekta „Promicanje vrijednosti Domovinskog rata“ gosp. Robert Vulić i gosp. Darko Kereša.

Na samom početku minutom šutnje odali smo počast svim poginulima .

Program se sastojao od niza prezentacija koje su pripremili učenici . Tako smo se upoznali sa smještajem i razvojem grada od najranijih početaka naseljenosti do 1991., zatim sa  Bitkom za Vukovar , najdužom i najkrvavijom bitkom u Domovinskom ratu i  životnim  putem najpoznatijeg ratnog izvjestitelja Siniše Glavaševića  .

 Slijedile su priče o križevima: na Ovčari –crna mramorna ploča sa raspuklinom u obliku križa;  na Memorijalnom groblju centralni  „Zračni križ“ i 938 malih bijelih križeva;  križ „Ranjenog Isusa“ bez ruke i noge iz porušene crkve sv. Filipa i Jakova; Bećarski križ koji je izdržao ratna razaranja, ali ga je agresor srušio kasnije;  križ na ušću Vuke u Dunav  postavljen u čast svima stradalima u Domovinskom ratu;  crveni izbušeni križ na vukovarskoj bolnici, simbol svakodnevnog granatiranja grada i „Križni put spasa“ kojim su ušli , ali i izašli posljednji branitelji Vukovara koji nisu pali u srpske ruke . A među križeve vukovarske uklopili smo i priču o vodotornju i zastavi na njegovu vrhu.

Svaki od tih križeva ima svoju ratnu priču, priču stradanja i patnje Vukovara i Vukovaraca.

Na kraju smo vidjeli što je bilo s Vukovarom poslije 18. studenog 1991.kad je pao pod srpsku vlast ,  te nakon mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja 1998. u hrvatske granice. Učenici su nam dočarali i s kakvim se sve gospodarskim problemima Vukovar susreće danas  prikazavši nam razvoj Tvornice obuće Borovo i Luke Vukovar.

Između prezentacija učenici su recitirali Glavaševićeve tekstove „Priča o djetinjstvu“ i „Priča o gradu“ koji nas uvijek dirnu , te dvije molitve : „Molitvu vojnika“ i „Molitvu za mir“.  Zbor je  na kraju otpjevao pjesmu  „Ne dirajte mi ravnicu“. Paralelno s prezentacijama na drugom platnu mogli smo pratiti i virtualnu šetnju Vukovarom danas .

Poseban dojam  na sve ostavila je izložba učeničkih radova iz tehničke kulture postavljena u predvorju škole. Učenici su vjerno izradili makete vukovarske bolnice, hangara sa Ovčare, porušene kuće, vodotornjeve, te križeve sa Memorijalnog  groblja, Ovčare, ušća Vuke u Dunav i dr. Bilo je i nekoliko radova iz likovne kulture sa motivima vukovarskih križeva.

Reakcije učenika i branitelja nakon same realizacije projekta bile su vrlo pozitivne što nam daje poticaj za buduće obilježavanje važnih datuma iz novije hrvatske povijesti.

Hvala svim učenicima (a bilo ih je oko 40!)koji su sudjelovali u ovom projektu.

Jasminka Fanuko-Polančec, prof.