Kada smo stigli u Vukovar, na naše odredište, nastavnik Miroslav Kanisek je okupio razredne blagajnike, njihove zamjenike i predsjednike svakog razreda te jednog fotografa. Prebrojali smo prikupljene novce i oduševili se jer smo imali preko tisuću kuna, točnije 1020 kn. Obradovani tom činjenicom, krenuli smo do obližnje trgovine kupiti hranu za Socijalnu samoposlugu. Kupili smo veliki broj instant juha, čak 25 kg graha, stotinjak pašteta i mesnih narezaka te isto toliko ribljih konzervi i nešto tjestenine. Kad su djelatnici trgovine saznali zašto kupujemo sve ovo, rekli su nam da se nakon što odnesemo hranu u socijalnu samoposlugu vratimo u njihov restoran te će nas čekati besplatna pizza. Odnijeli smo namirnice te od njihovih volontera saznali da imaju preko 700 obitelji kojima pomažu donacijom hrane. Tijekom kratkog razgovora volonterke su bile oduševljene našim činom te smo si međusobno zaželjeli puno uspjeha u budućem radu. Vratili smo se na obećanu pizzu (koja je, usput, bila odlična), a na stolovima su nas čekali i sokovi te kava za nastavnika. Vrlo sretni i siti otišli smo u naš hostel, a nastavnik je samo dodao misao za razmišljanje: ova pizza nam je mali znak kako se dobro uvijek dobrim vraća. Taj dio izleta mi je bio vrlo zabavan, a darivanje drugima se doista isplatilo na mnoge načine.

Marta Kunštić, 8.a