Pjesme zavičajnih pjesnika ispjevane na materinjem kajkavskom jeziku podsjetile su nas da „kaj“ nije samo pusta riječ našega podneblja. „Kaj“ budi sjećanja na proživljena djetinjstva, težinu života na tvrdoj zemlji, zrcali tradicijske vrijednosti utkane u živote ovdašnjih ljudi. Životnu radost i toplinu koja izvire iz ove drage riječi najljepšim je stihovima ispjevao Dragutin Domjanić. Krasnoslov njegove pjesme Kaj uveo nas je u ugodnu atmosferu naše kulturne večeri. Uživali smo u recitacijama naših učenika; vedrim i humornim stihovima Paje Kanižaja, pjesničkim doživljajima djetinjstva Miroslava Dolenca Dravskog, opjevanim ljepotama krajolika Mihovila Pavleka Miškine i Frana Koncelaka. Učenici su prenijeli impresivne doživljaje stihova Frana Galovića i recitirali stihove Zdravka Seleša.

Kulturno-pjesničku večer zaokružili smo pjesmom Miroslava Dolenca Dravskog Moja Podravina, istinskom podravskom simfonijom, himnom rodnome kraju. Za sam kraj predsjednik Vijeća učenika naše škole na klaviru je izveo pjesmu svoga oca koju je sam uglazbio.

Učenici su pred svojim prijateljima, učiteljima i roditeljima pokazali svoje talente te smo ovom kulturnom večeri doprinijeli i obilježavanju Dana darovitih učenika.

Njegovanjem zavičajne književne i kulturne baštine, učimo o tradicijskim vrijednostima, budimo osjećaj za ljepotu i neprolaznu vrijednost zavičajne književne riječi te čuvamo svoj vlastiti kulturni identitet.

Fotogalerija

Knjižničarka Nikolina Sabolić