Današnja Engleska je divan spoj dvije potpuno različite zemlje. S jedne strane nalazi se zemlja prožeta poviješću i tradicijom, puna veličanstvenih dvoraca i katedrala, lokalnih pubova i pitoresknih naselja. Turist koji traži takvu Englesku neće je napustiti razočaran. No, ovdje postoji i moderna, postindustrijska, eklektična Engleska čiji je blistavi primjer upravo jedan od dva grada koje sam imala prilike upoznati - Manchester.

Manchester posve je okrenut 21.stoljeću te svoju prepoznatljivost zahvaljuje urbanoj arhitekturi, modernom dizajnu, izvrsnoj glazbi i naravno – nogometu. Sa svojih pola milijuna, odnosno 2,5 milijuna stanovnika u urbanoj regiji, Manchester je neokrunjena prijestolnica sjevera. Jezična je raznolikost u ovome gradu veća nego u brojnim zemljama svijeta pa tako ovdje možete čuti više od 153 jezika, te osjetiti kozmopolitizam koji često izostaje u našoj zemlji. Danas je Manchester po mnogima najuzbudljiviji engleski grad, često ga uspoređuju s Barcelonom, zbog njegove živahnosti i privlačnosti.

York je drugi najposjećeniji grad u Engleskoj, nakon Londona. Grad nevjerojatne povijesne i kulturne baštine, koji je uspio ostati gotovo netaknut u vrtlogu industrijske revolucije. Njegove srednjovjekovne ulice nalik su paukovoj mreži zatvorenoj unutar gradskih zidina iz 13. stoljeća. Središtem grada dominira nezaboravna gotička katedrala. Svako skretanje u novu ulicu otkriva novi segment iz bogate povijesti grada. No unutar zidina nalazi se živahan centar grada u kojem se svjetski poznati brandovi bore za prostor s pubovima, galerijama i lokalnim trgovinama delikatesa. Industrija kao nositelj razvoja grada (prije svega tvornice čokolade – Kit-Kat, Smarties, Chocholate Orange) polako je počela prepuštati mjesto novim osvajačima - turistima. Novi napad na York izveden je samo s planom grada i fotoaparatom.

Jedan dio moje edukacije u Yorku bio je posvećen promišljanju na koji način je tehnologija izmijenila naš svakodnevni život i na koji način će ga i dalje mijenjati. Nove tehnologije, u sprezi s inovativnim učiteljima, pružaju nam mogućnost za revolucionarne promjene u obrazovanju. Tečaj je zamišljen vrlo interaktivno, uz upotrebu kolaborativnih alata i mnogo grupnog rada. Sudionici su aktivno uključeni u sve etape poučavanja. Pojedinačne teme nižu se su u obliku radionica koje uključuju analizu digitalnih alata, njihovo korištenje i evaluaciju. Od sudionika se traži da razmisle o alatima i provedenim aktivnostima, kontinuirano se potiče rasprava temeljena na vlastitim znanjima i vještinama, a krajnji cilj je osobna prilagodba digitalnih alata u različitim kontekstima učenja.

U organizaciji York Associates smatraju kako je uloga učitelja u olakšavanju i pospješivanju učenja. Smatraju da je loše što se obrazovna kultura usredotočila na testiranje, umjesto na poučavanje i učenje. Testiranje je, naravno, važno, no ne bi smjelo biti dominantno. U Engleskoj je trenutno velika debata vezana uz odnos školskog sustava i kreativnosti. Često se može čuti hipoteza da odrastanjem ne postajemo kreativniji, već sve manje kreativni. Zaključak bi bio da se obrazujemo kako ne bismo bili kreativni. Hipoteza je vrlo kontroverzna i dubinski preispituje trenutni obrazovni sustav u Engleskoj. Kao što sam imala prilike čuti od britanskih sugovornika u Yorku, najveći problem (također sveprisutan i u Engleskoj) jest standardni predmetni pristup poučavanju. Kod učenika se na taj način stvaraju mentalne ladice u koje pohranjuju npr. geografske, povijesne, matematičke, jezične kompetencije te ih vrlo rijetko kombiniraju. Nemogućnost njihovog snalaženja prilikom susreta s npr. matematičkim izračunom u geografiji akutna je bolest školskih sustava diljem svijeta te na neki način ilustrira i poraz školskog sustava, poraz predmetnih kurikuluma ali i neupotrebljivost stečenih znanja kod učenika.

Razvijanje digitalne pismenosti svakako bi trebalo doprinijeti razvijanju sposobnosti kritičkog i kreativnog promišljanja kod učenika naše škole. Upotreba informatičke tehnologije ne smije biti svrha sama sebi, nego bi trebala služiti postizanju veće kvalitete usvojenosti sadržaja u nastavnom procesu.

Smatram da ću nakon završene edukacije znati učinkovitije i svrsishodnije upotrebljavati digitalne resurse (poučavanje u online okruženju uz pomoć tableta i mobitela, kreiranje video materijala, online kvizova, digitalnih lenta, podcasta, umnih mapa i oblaka riječi, izrada web stranica i blogova), te na inovativan način prenositi nastavne sadržaje.

Efikasnost učenja u digitalnom okruženu uvelike ovisi o sadržajima i didaktičkim strategijama jer tehnologija sama po sebi ne uči. Smatram da je učenike potrebno pripremati za život i rad u 21. stoljeću, stoga je moj cilj naučiti učenike kako rješavati probleme s kojim se suočavaju u školi, ali i u svakodnevnom životu, kod njih razvijati sposobnost kritičkog i kreativnog promišljanja te ih motivirati da propituju ponuđene informacije i da žele znati više.

Mirna Kovačić, prof. geografije i povijesti

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.