Glazbena radionica, koncert skupine MaZéi, koncert tradicionalne portugalske FADO glazbe i karnevalska večera uz živu svirku omogućili su da ilustriramo značenje glazbe u različitim područjima života ljudi.

U Muzeju glazbe trebalo je snimiti zvukove glazbala i intervju s vlasnikom o značenju glazbe i glazbala u njegovom životu.

Na lisabonskim ulicama snimali smo zvukove u okolini, glazbu koja se čula, intervjuirali smo i snimali ljude koji su govorili što ona za njih znači. Snimali smo i jedni druge.

Predavačica iz Nacionalnog programa za kina održala nam je predavanje „Razgovarajmo o filmovima“. Zorno je ilustrirala djelovanje različito kombiniranih (istih) filmskih elemenata na osjećaje ljudi, što rezultira različitim doživljajima filmskih segmenata. Posebno je naglasila da nama u ovom projektu nije bio cilj da postanemo redatelji, nego proći sve korake potrebne za izradu jednog videa, kako bi djeca kojoj ćemo prenijeti svoje znanje više cijenila trud kojega treba uložiti da bi se napravio kvalitetan multimedijski uradak.

Susreli smo se i s gradonačelnikom Almade jer lokalna vlast podržava projekte u zajednici koji pomažu usavršavanju učitelja i drugih stručnjaka u njihovom radu.

Na kraju smo posjetili izložbu suvremenog stvaralaštva koje uključuje glazbu u svoje umjetničke postave. Mislim da ne treba reći kako su umjetnici posebni po tome da svakodnevne stvari i pojave prikazuju na potpuno neočekivani način.

Nakon terenskog dijela zajednički smo uređivali prikupljene materijale. Pomoću računalnog programa za obradu videa kombinirali smo isječke i složili ih u cjelinu. Dobrom suradnjom i komunikacijom uspjeli smo odlučiti što ćemo od materijala iskoristiti te ih složili u kratak video uradak o značenju glazbe u životu ljudi.

Zadnjeg je dana bilo prikazivanje napravljenih filmova (videa). Zadovoljni smo uradcima iako smo mnogo radili za samo 5 minuta filma i iskoristili mali dio prikupljenog materijala. Uspješno smo ostvarili još jedan cilj projekta, a to je povećati svoje IKT kompetencije kroz multimediju.

POVRATAK

Na lisabonskom aerodromu gužva je i u pola četiri ujutro, ali sve je prošlo bez problema. Na pariškom je mnogo veća, čeka se baš na svakom šalteru. Terminal na kojem smo sletjeli ima i informacije i bolje oznake, tako da je bilo lakše naći odgovarajući izlaz. Usput, vidim da nisam ja jedina koja nije u potpunosti sigurna ide li prema pravom izlazu, drugi ljudi isto traže upute od službenika. Nema veze, putovanje se bliži kraju.

Moj kofer i ja ponovo smo se sastali u našoj Zračnoj luci „Franjo Tuđman“. Više nije crven, nego prugast. Na njemu se lijepo vide crni otisci poda avionskog prtljažnika. Prošao je gore od mene, no ipak je još u jednom komadu.

Na kraju mogu reći da je cijela ova edukacija bila korisno, ali i vrlo naporno iskustvo.

Želim sretan put svima koji žele ili moraju putovati!

Zahvaljujem svim članovima Erasmus+ tima na bezuvjetnoj potpori, a naročito koordinatoricama projekta Mirjani Mihalec i Tomislavi Kraljić. Velika vam hvala na poslu koji ste odradile, bez vas se projekt ne bi mogao ostvariti.

Biserka Knez, Lisabon, Portugal

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.