Iako se čini daleko, do Soverata je relativno jednostavno doći – jednosatni let do Munichena te dva sata do grada Lamezia Terme. Odatle je pola sata vožnje autom do Soverata, u koji sam stigla u nedjelju 15.4.2018. godine. U zračnoj luci dočekali su me organizatori tečaja Erica i Pietro. Sa mnom na letu iz Munichena bile su i dvije učiteljice iz Švedske, Linda i Camilla.

Po dolasku u Soverato upoznali smo i ostale sudionike: Peter iz Njemačke, Joanna iz Španjolske, Rosa iz Španjolske i Svetlana iz Srbije. Svi smo iz različitih škola, s različitim životnim i profesionalnim iskustvima, ali sa zajedničkom željom da i dalje učimo i rastemo, kao učitelji, ali i kao osobe. Za nastavnike cjeloživotno učenje je uistinu način života.

Jutros smo krenuli u obilazak Soverata, primorski je gradić, u kojem turizam cvjeta samo u ljetnim mjesecima – trenutno je poluprazan, mnogo restorana je zatvoreno, kao i kafića i trgovina. Lokalni ribari zaposjeli su plaže koje su u ljeti prepune turista. Upoznajući ovo mjestašce, Erika nam priča o kulturi Italije, posebno južne Italije, koja još uvijek ovisi o lokalnim, malim ribarima, proizvođačima voća i povrća te koja je vrlo obiteljski orijentirana. Ne ustručava se podijeliti ljubav prema ovome gradu, i državi iz koje potječe, ali i ona želi naučiti o našim državama pa provodimo mnogo sati izmjenjujući kulturološke ideale i razlike, ali pokušavamo pronaći i sličnosti koje nas povezuju. U tome je bit međukulturalnosti – voli svoje, poštuj tuđe. Nauči , usporedi, procijeni vrijednost, usvoji, odbaci.

Popodne smo imali prvu radionicu. Temeljila se na uspoređivanju naših škola, nacionalnih obrazovnih ciljeva, ali i vlastitih ciljeva koje želimo postići kako ovim tečajem, tako i daljnjim profesionalnim usavršavanjima. I sutrašnje teme djeluju zanimljivo i izazovno. O njima sljedeći puta.

Nastavnica Helena Knežević

Informacije navedene u članku odražavaju isključivo stajalište autora. Europska Komisija nije odgovorna za uporabu informacija koje su u članku navedene.