Tijekom proteklih 5 dana, kao sudionici tečaja „Media Education: Fighting bullying and foster inclusion“ učili smo metode borbe protiv bullyinga u našim školama. Nastavnici na tečaju mnogo su razgovarali o svojim iskustvima tijekom rada u školi. Među sudionicima bilo je nastavnika razredne nastave, predmetne nastave, iz osnovnih, srednjih i strukovnih škola, nastavnika koji predaju isključivo s djecom s poteškoćama u razvoju te jedna pedagoginja. Različiti profili nastavnika i škola izvor su ogromnog znanja i iskustva koje smo nesebično dijelili jedni s drugima i iz kojih smo svi nešto naučili.

Uz vrijedna profesionalna znanja, nemojmo zanemariti kulturološki aspekt ovakvih tečajeva i putovanja – kada bismo inače sjedili uz objed s osobama iz Njemačke, Švedske, Italije, Španjolske i Srbije? Jedini način da postanemo građani globalnog svijeta, koji prihvaćaju druge i drugačije jest komunicirati s drugim nacijama, učiti druge jezike, učiti o stranim kulturama, načinima života. Kao nastavniku stranog jezika, ovaj aspekt uvijek je bio moj prioritet u podučavanju engleskog.

Unutar tečaja, dio nazvan Media Education, odnosio se na metode snimanja videa koje možemo koristiti u svojim predmetima. S obzirom na temu, borba protiv bullyinga, kolegica iz Švedske i ja napravile smo video o razlikama između zadirkivanja i šale, i sustavnog maltretiranja, bullyinga. Prvo smo morale osmisliti video, što želimo pokazati i odrediti koji nam je cilj videa. To su svakako dvije najbitnije informacije koje trebate ustanoviti. Što želim postići ovim videom? Nadalje, bitno je odrediti dobnu skupinu učenika koji će gledati video, kako ne bi bio previše kompliciran ili prejednostavan. Potom smo napisale scenarij, podijelile ga u scene, odredile položaj kamere za svaki dio scene, odredile detalje poput odjeće, prostora, pokreta. Tek smo onda krenule snimati, povremeno uz pomoć treće osobe, snimateljice. Video smo brzo snimili, a onda je došao najteži i najdulji dio procesa – montiranje videa u dvominutni video, s naslovima, uvodnom i završnom špicom, glazbom. Iako smo to radile prvi puta, uspjele smo za svoj trud osvojiti i Oscara!

Na kraju radnog dijela tjedna, otišli smo na izlet u posjet prekrasnom i pitoresknom selu Badulatu. Smješten na vrhu planine, izazov je i za osobe na vrhuncu fizičke spremnosti. Selo ima samo dva smjera – gore i dolje. Osim glavnog trga koji je na samome vrhu, ostatak ulica je sagrađen na kosinama. Ulice su uske i podsjećaju na ulice naših primorskih gradića. Povremeno su toliko uske da kroz njih morate prolaziti bočno.

Pogled s vrha brijega uistinu ostavlja bez daha.

I, stigao je posljednji dan, zadnji trenuci za stvaranje trajnih veza s kolegama iz Europe, razmišljanje o budućnosti i načinima suradnje i zadnju šetnju Soveratom, gradićem koji nas je okupio na jednom mjestu. Grazie e a presto!