Gospođa Vlasta se predstavila i rekla ponešto o sebi te nam ispričala zašto se uopće odvažila napisati knjigu. Prvi njezin objavljeni roman O ljubavi, spletkama i svemu pomalo na natječaju Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade osvojio je književnu nagradu „Zvonko“, nazvanu tim imenom upravo po koprivničkom piscu Zvonku Todorovskom. Rekla je kako je oduvijek u njoj čučala želja za pisanjem, a na pisanje prve knjige potaknuo ju je incident koji se dogodio njezinoj kada je bila tinejdžerka i kada je od nepoznate osobe dobila mrziteljsku poruku. Roman je mješavina autobiografskih elemenata i mašte. Pisan je slengom, razgovornim jezikom mladih. Njezini romani kriju „poruke među redovima“ i dotiču se različitih društvenih i socijalnih pitanja, pa se tako u ovom romanu pojavljuje problem verbalnog vršnjačkog nasilja, ali isto tako progovara o važnosti prijateljstva, samopouzdanju, stvaralaštvu, glazbenom ukusu… Autorica se poigrala žanrovima jer se unutar romana pojavljuje kratka drama. Svojim je djelima željela pokazati koliko književnost može utjecati na život i obrnuto, koliko život može utjecati na književnost.

Njezin drugi roman Eva, mala žena pobuđuje socijalnu osjetljivost i empatiju spram vršnjaka koji žive u uvjetima neimaštine, na rubu društva. Postavlja pitanja koliko smo mi kao društvo i pojedinci socijalno osjetljivi. Njezini romani su realistični, ne prikazuju stvarnost kroz ružičaste naočale, ali sadrže i komične elemente. Eva je hrabra i buntovna djevojčica koja je zbog uvjeta u kojima živi morala odrasti prije vršnjaka. Roman je posvećen obespravljenima, a poručuje: „Zauzmi se za sebe, uzmi stvari u svoje ruke.“

Književnica je naglasila da je pisanje njezina unutarnja potreba i terapija te nam poručila: „Ako mislite da nešto želite, usudite se pokušati.“

Lucija Benotić, 8. a

(Novinarska grupa)