Zadatak je bio secirati svinjsko oko pomoću škarica i skalpela. Na radionici smo vidjeli i držali u ruci pravo oko. Kada ga malo stisneš, oko je mekano, no kada smo krenuli raditi, nije bilo lako. Cilj je bio izvaditi leću koja se nalazila u oku i pogledati kroz nju. To je bilo zahtjevno jer smo najprije morali škaricama prerezati meso i mišiće koji se nalaze oko očne jabučice. Zatim smo skalpelom trebali prerezati šarenicu, tj. zjenicu i stisnuti oko da iz njega izađe neoštećena leća. Nekima je to uspjelo, a nekima nije. Svi smo mislili da će biti lako, ali morali smo biti jako precizni, strpljivi i uporni. Na kraju smo rješavali listić i utvrdili stečeno znanje. Radionica je bila veoma poučna i zanimljiva. Htjela bih ponovno ići u posjet Gimnaziji i raditi slične zadatke.

Ema Mikulčić, 4. a

Sekcija oka

      Prije dva tjedna bili smo u koprivničkoj Gimnaziji na sekciji oka kod moje strine, prof. Mišele Lokotar.

    Ona je bila jako sretna što smo došli i što nas može podučiti. Na sekciji bio je i moj brat Lovro, kojemu je to bilo drugi puta u posjetu strini i koji je, kao najsposobniji od svih nas tamo, asistirao. Tamo se našao i naš bratić Ivan, kojemu je, izgleda, osnovni zadatak bio nas sve zabavljati.

 Učili smo i ponavljali sve o oku. Prvo smo malo ponovili o ljudskom tijelu. Ivan je imao čast da makne i stavi natrag srce na model tijela. Zatim smo pogledali prezentaciju i krenuli na posao. Prvo smo trebali maknuti svu mast s oka.               Oko je bilo svinjsko, jer sliči najviše ljudskom oku. Zatim smo iglom trebali prerezati rožnicu, što nije bilo baš tako lako. Glavni nam je cilj bio da izvadimo neoštećenu leću kako bismo vidjeli je li  slika u leći obrnuta i umanjena. Naša grupa u tome nije uspjela, ali grupa pokraj nas izvukla je perfektno okruglu, živu i zdravu leću iz oka.

Nakon toga rješavali smo radne listiće i strina me upoznala sa strojem zvan „spirometar“. Spirometar mjeri kapacitet pluća. Moj kapacitet bio je 3.400, al iskreno,  nemam pojma čega. I bio sam prvi u spirometrijskom natjecanju!

Na sekciju smo došli s učiteljicom Majom Sinjeri. Kod učiteljice Maje idem ja, kod nje je išao moj brat Lovro, ali Ivan nažalost neće biti upisan u OŠ „Đuro Ester“, tako da je malo tužno što učiteljica Maja neće poučavati i treću generaciju Lokotara zaredom.

                                                                                           Roko Lokotar, 4.a