Na početku književnog susreta književnica im je predstavila nekoliko svojih najpoznatijih romana za mlade; Imaš fejs? (književna nagrada „Mato Lovrak), Dom iza žice, Moja neprijateljica Ana (nagrada „Anto Gardaš“), Ljeto na jezeru Čiču (nagrade „Mato Lovrak“, „Grigor Vitez“, „Mali princ“) i zbirke priča Bacit ću ti kompjutor kroz prozor i Baš kao Harry Potter. Napisala je i tri slikovnice za djecu.

Karijeru književnice započela je romanom popularnog naziva Imaš fejs?, koji progovara o opasnostima neodgovornog ponašanja na društvenim mrežama.

Književnica im je ispričala kako ju je na pisanje romana Dom iza žice potaknuo život mladog dečka koji živi u odgojnom domu za maloljetnike gdje je završio zbog krađe. Upoznala ih je sa životom djece koji zbog kršenja zakona, najčešće usred nesređenih obiteljskih prilika, žive u odgojnim domovima.  

Dok je književnicu na pisanje knjige Dom iza žice potaknula istinita priča, za knjigu Moja neprijateljica Ana bilo je potrebno puno istraživanja. U knjizi Moja neprijateljica Ana radi se o djevojčici koja želi postati model, ali za to treba smršaviti. Prvo sve počne sa pet, pa sa deset kilograma, ali se na kraju to pretvori u bolest - anoreksiju.

Potresni roman Ljeto na jezeru Čiču, nad kojim je i sama autorica plakala dok ga je pisala, govori o djevojčici Luciji i njezinom bratu koji provode ljeto na jezeru Čiču i doživljavaju najveću tragediju koju jedna obitelj može doživjeti. Na pisanje su je potaknule silne žrtve koje se svake godine utope u tom jezeru, iako je kupanje tamo zabranjeno. Ovaj roman donio je književnici mjesto na Časnoj listi IBBY-ja (Međunarodnog odbora za dječju knjigu) za 2020. i smjestio našu autoricu među najbolje pisce na svijetu.

Autorica trenutno piše svoj novi roman pod naslovom Gdje je Beata?, o nestanku djevojčice iz obiteljskog doma.

Tijekom književnog susreta učenici su književnici postavljali pitanja na koja je ona rado odgovarala. Govorila je o svom pisanju i inspiraciji za pisanje. Neke priče iz zbirki priča inspirirane su doživljajima s njezinim sinom Grigorom, koji je i dobio ime po autoričinom omiljenom piscu Grigoru Vitezu. Naglasila je da svaki lik i događaj u romanu moraju imati svoju svrhu. Istaknula je da je teže opisati stvarno mjesto nego mjesto iz mašte. Rekla je: „Ako ne pišem, osjećam se prazno. Čovjek uvijek nađe vremena za ono što želi naći.“ Otkrila je također da joj njezini učenici iz OŠ Eugena Kvaternika u Velikoj Gorici pomažu oko pisanja, i to oko razgovornog jezika kojim se služe mladi, kompjutorskog rječnika, izbora naslovnice knjiga i dr.

Iako u svojim romanima progovara o tabu temama suvremenog društva i svijeta mladih, realnim životnim problemima s kojima se susreću mladi tijekom odrastanja, naglašavajući ljudske vrijednosti, autorica šalje pozitivnu poruku i nadu da se iz najgorih situacija mogu pronaći rješenja, ističući da je svaki dan lijep jer svaki dan može donijeti nešto lijepo.

Marija Abramović i Ema Rak, 7.a

(Novinarska grupa)