VALENTINA PIRŠLIN, 8.D

Mjesec dana prije odlaska u Portugal, u sklopu Erasmus + projekta, veselila sam se tom putu. Međutim, onda su me počele moriti razne brige. Na primjer, znam li dovoljno dobro engleski kako bih se mogla sporazumjeti, te kako će proći letovi. Nakon što sam se riješila tih briga došle su nove. Nisam znala kakvi će biti domaćini i sudionici iz drugih zemalja. Ipak su oni iz drugih kultura, brinulo me kako ću se uklopiti.  A onda je došao i taj dan. Letovi su prošli dosta dobro, iako su mi se turbulencije jako zamjerile. Dok je avion naizgled propadao ja sam imala osjećaj kao da se biciklom vozim niz šljunak. Zatim smo otišli po naše „pale ratnike“, odnosno naše kovčege. Vući te potrgane kovčege po skoro cijelom Lisabonu i gradskim popločanim ulicama bilo je iskustvo koje definitivno nikad neću zaboravit. Dijelovima kofera smo označili naše put kojim smo prolazili. Drugi dan je bio još uzbudljiviji. Najprije situacija s vozačem taksija, koji ni najmanje ne zna engleski jezik, do malog požara na autobusu. Na kraju smo sretno stigli do Castro Verdea.

Prvi dan u portugalskoj školi igrali smo razne igre upoznavanja. Navečer smo predstavljali svoje zemlje lokalnom hranom. Naravno, najviše je hrane i ljudi bilo oko našega stola. Drugoga dana u Castro Verdeu išli smo u njihov nacionalni park, u mjesto Mertola.  Treći dan smo išli u Lagos gdje smo razgledavali muzej posvećen preradi sardina. No najviše nas je razveselila ogromna pješčana plaža na Atlantskom oceanu u gradu Portimao. Poslije toga smo pomalo mokri i puni pijeska išli u lokalni shopping centar. Četvrti dan u Castro Verdeu pripremali smo nastup. Dok su se drugi predstavljali pjesmom mi smo se predstavili našim video materijalima. Peti dan je bio uglavnom ispunjen opraštanjem i plakanjem jer smo se rastajali. Kako bismo skratili vrijeme do noćnog leta, išli smo u kino u Lisabonu. Nakon kina imali smo ponovno pravu pustolovinu s koferima. Dok smo stigli na aerodrom za očekivati je bilo da svi budu umorni, no ostali smo budni cijele noći igrajući Uno. U Zagreb smo stigli izvrsnog raspoloženja uz tek manja oštećenja na prtljazi 😊

Mislim kako je ovaj Erasmus+ projekt jedno predivno iskustvo. No riječ iskustvo nije prava riječ za ono što smo doživjeli. Jednostavno ne mogu naći riječi za to. Iako smo s domaćinima i novim prijateljima iz inozemstva bili samo tjedan dana jako smo se zbližili. Upravo zbog toga, ovo iskustvo je za mene bilo također i jedno od najtežih.

FABIAN PEROŠIĆ, 8.A

Putovanje u Portugal bilo je jedno od najboljih iskustava u mom životu. Htio bih takvo putovanje ponoviti. Krenuli smo u subotu 16. studenog 2019. u 4.45 sati. Stigli smo na aerodrom Franje Tuđmana u Zagrebu i krenuli zrakoplovom prema Amsterdamu gdje smo presjeli prema Lisabonu. U Lisabon smo stigli oko 15 sati. Proveli smo jedan dan u Lisabonu i razgledali smo grad, a sljedeći dan išli smo u Castro Verde gdje smo se upoznali s domaćinima. U ponedjeljak smo razgledali Castro Verde i imali smo „nacionalnu večer“ gdje smo isprobali portugalsku, njemačku i švedsku hranu. U utorak smo išli u Métrolu, povijesni gradić u nacionalnom parku. Treći dan smo išli u Lagos i Portimão. Tamo smo razgledali muzej tvornice sardina i plaže na jugu Portugala. Otišli smo do Atlantskog oceana. Četvrti dan smo cijeli dan bili u školi i sudjelovali u raznim aktivnostima vezanih uz temu sreće. Peti dan smo se nažalost trebali oprostiti od svih novih prijatelja s kojima smo proveli odličan tjedan. Sljedeći dan smo gotovo cijeli dan putovali, prvo zrakoplovom iz Lisabona u Amsterdam te iz Amsterdama u Zagreb. U Koprivnicu smo stigli oko 16 sati. Volio bih da voditelji projekta organiziraju neko zajedničko druženje na kraju cijelog projekta.

IZIDORA TOMICA 8.A

Prije ovog putovanja bila sam vrlo nervozna i uzbuđena prilikom upoznavanja novih ljudi. Stalno sam mislila o čemu ćemo pričati s učenicima koje ne poznajem, kakva će biti obitelj? Kada je došlo vrijeme da poletimo u avionu potpuno sam se umirila i zaboravila se sve negativne misli. Prva dva dana se naša koprivnička Erasmus ekipa vrlo lijepo provodila u Lisabonu, te smo se puno nasmijali i zabavili. Mnogo toga smo vidjeli u Lisabonu. Kada smo u nedjelju navečer stigli u Castro Verde upoznali smo se sa obiteljima i otišli njihovim domovima. Kod kuće smo imali vrlo ukusna jela i njihove fine deserte. Bila sam smještena u sobi sa Nadjom te smo se odmah sprijateljile. Obje smo bile vrlo sramežljive, ali smo se ipak nekako snašle. Kada smo provodili vrijeme u školi upoznavali smo ostale sudionike Erasmusa i svi su bili izrazito društveni. Nakon drugog dana svi smo se prilično zbližili i puno smo jedni s drugima razgovarali. Svaku večer smo se družili, pjevali, plesali, učili nove riječi na tri različita jezika i njihove običaje i dobro se zabavljali. Nažalost morali smo se natrag vratiti u Lisabon. Svima je bilo teško i svi smo mnogo plakali i grlili se, svi su ostavili veliki dojam na mene i ponašala sam se drugačije nego što se obično ponašam. Obično sam tiha i povučena, no na ovom putovanju sam bila suprotno od toga. Mnogo sam novih stvari naučila i super sam se provela, nikada neću zaboravit ovo putovanje i veselim se vidjeti opet neke od Portugalaca sljedeće godine.