Učenici su, na početku, trebali izvući papirić s određenom ikonom vezanom za medije i tako su sjeli u skupine. Svaka je skupina dobila zadatak koji će odraditi s gospodinom Bilićem. Na primjer, jedna je skupina je trebala napisati pjesmu od zadanih  kajkavskih riječi, koju je gospodin Bilić, uz puno muke, interpretativno čitao. Druga je skupina glumila djecu koja su vrijeđala prijatelja na društvenim mrežama, a Jakov Bilić  je glumio pedagoga. Na radionici su progovarali o videoigricama i pojmovima poput influencer, youtuber  i sl. kroz igru pantomime, alias i pictionary. Jedna skupina učenika je s gospodinom Bilićem pjevala pjesmu „Da te mogu pismom zvati“. Autor teksta spomenute pjesme je otac Jakova Bilića, Frane Bilić.

Na samom kraju radionice, pričalo se o glumačkom poslu i poslu ravnatelja kazališta. Gospodin Bilić je dao savjete učenicima o pametnom korištenju medija i pozvao ih da na kazalište gledaju kao medij koji kroz svoju tematiku pokazuje kritiku društva. Na radionici je bilo puno smijeha i zabava.

                                                                     Piše:   Daniela Prekpalaj, 8.d