Naučili su razlikovati referentna djela; enciklopedije, leksikone, rječnike, atlase i pravopis kao glavne izvore znanja i informacija. U e-enciklopedijama (Hrvatska enciklopedija, Proleksis enciklopedija) tražili su informacije o hrvatskim znanstvenicima, izumiteljima i umjetnicima koji su doprinijeli razvoju znanosti, kulture i umjetnosti. Služili su se rječničkom bazom (Hrvatski jezični portal) u tumačenju značenja manje poznatih riječi. Proučili su online izdanje Hrvatskog pravopisa. Utvrdili su postojanje podataka o odgovornosti u navedenim online enciklopedijama, za razliku od Wikipedije gdje ne postoji podatak o autorstvu te potrebu provjeravanja informacija kao i navođenja izvora informacija u samostalnim radovima.

Knjižničarka Nikolina Sabolić