Kako je jedan dan u mjesecu veljači rezerviran za Dan sigurnijeg interneta, nastavnice naše škole Snježana Mihočka, Đurđica Lucek, Petra Štefanec i Anja Ćosić sa svojim učenicima izrađuju edukativne materijale posvećene ovoj važnoj temi.  Cilj obilježavanja ovog dana je učenicima naglasiti dobre i korisne strane interneta, upozoriti ih na opasnosti na koje mogu naići na internetu i educirati ih o načinima sigurnog korištenja interneta.

U sklopu obilježavanja ovog dana provodile su  se sljedeće aktivnosti:

Rezultat naših aktivnosti je pregršt kvalitetnih radova. Neki od najboljih radova naših učenika  objavljeni su na web stranici škole i prikazani na panoima u predvorju škole.

Ove aktivnosti provode  se tijekom cijele veljače.

Fotogalerija

Učiteljice informatike:

Snježana Mihočka, Đurđica Lucek,

Petra Štefanec i Anja Ćosić

Sigurno korištenje internetom

U današnje vrijeme svi se koristimo internetom. Internet možemo definirati kao svjetsku računalnu mrežu koja povezuje milijune osobnih i javnih računala i druge računalne mreže u jednu cjelinu. Internet ima svojih prednosti kao što su brzo pronalaženje potrebnih informacija, online kupnja, praćenje vijesti i vremenske prognoze… Također, prednost je i da putem interneta možemo komunicirati bez obzira na prostornu udaljenost. Osim svojih prednosti internet ima i nedostatke kao što su smanjena sigurnost, izloženost zlonamjernim programima, smanjena samostalnost i povećana odgovornost korisnika… Internet ima mnogo nedostataka ali ukoliko se znamo njime služiti te ukoliko znamo kako se njime služiti, možemo ga nesmetano koristiti. Prije korištenja interneta, trebamo biti svjesni koje nam sve opasnosti prijete te naravno znati internetski bonton. On nam nalaže da za sve informacije koje objavljujemo na internetu moramo bit sto posto sigurni da su istinite te da moramo te informacije provjeriti prije objave… Također internetski bonton nam govori kako pri citiranju ili preuzimanju nekih tekstova moramo navesti autora ili izvor tog teksta, kako ne smijemo pisati velikim tiskanim slovima jer će netko smatrati da galamimo, govori nam kako ne smijemo lagati i govoriti ružne riječi na internetu te nikoga ne smijemo vrijeđati i podcjenjivati. Nikada se ne smijemo predstaviti s tuđim imenom te preko te osobe vrijeđati nekoga! Ono čega trebamo biti svjesni je da kad smo na internetu ostavljamo digitalne tragove. Njih ostavljamo svaki put kada pregledavamo neke mrežne stranice. Tragovi koje ostavljamo odnose se na mrežne stranice koje posjećujemo, elektroničku poštu koju šaljemo, videozapise koje stavljamo na mrežu, online igre koje igramo. Većinu puta ostavljamo ih nesvjesno, no ponekad ih neki ostavljaju i svjesno tako što objavljuju svoje fotografije ili pišu neke tekstove na društvenim mrežama. Postoje dvije vrste digitalnih tragova, a to su aktivni (oni koje namjerno objavljujemo na internetu) te pasivni (oni koje bez namjere plasiramo na internet). Važno je znati da ako netko u tražilicu upiše naše ime i prezime, moći će vidjeti neke informacije o nama, a ako to ne želimo ne smijemo objavljivati svoje podatke. Svatko tko koristi internet ima svoj digitalni ugled. U koliko na internetu netko pronađe informacije o nama moći će steći lošu sliku o nama osobno te nam to može otežati okolnosti kod zapošljavanja, promjene škole… U jednoj takvoj situaciji našla se i djevojčica Mija. Mija je jednog dana objavila svoju fotografiju na internetu ne sluteći da će joj to jednog dana zasmetati. Morala je odseliti iz svog grada te promijeniti školu. Mija je zapravo jako dobra osoba no zbog samo jedne fotografije koju je objavila u prošlosti, učenici iz njezine nove škole stekli su lošu sliku o njoj. Mija je kasnije požalila zbog toga te je naučila da je važno kakve digitalne tragove ostavljamo na internetu kako zbog toga kasnije u životu ne bi imali problema. Ono što jednom objavimo, na internetu ostaje zauvijek! Dječak Marko se također našao u nelagodnoj situaciji… Znamo da internet može poslužiti kao platforma za mnoge zlonamjerne aktivnosti koje se najčešće primjenjuju na društvenim mrežama. Marko je jednog dana nakon što je napisao zadaću, odlučio uzeti odmor i zaigrati svoju najdražu računalnu igricu. Ubrzo su ga počeli vrijeđati nepoznati ljudi. Govorili su mu ružne riječi, prijetili mu i nagovarali ga na postupke i stvari za koje je Marko smatrao da nisu ispravne. Marko nije znao kako postupiti u toj situaciji. Obratio se za pomoć roditeljima koji su tada kontaktirali policiju. Otkriveno je da su se korisnici koji su Marku slali prijeteće poruke koristili lažnim identitetom i da im ovo nije prvi put da su učinili nešto takvo. U svijetu se još koristi i pojam Cyberbullyinga kao pojam za nasilje preko interneta. U koliko se nađemo u situaciji u kakvoj se našao Marko, važno je da znamo kako postupiti. Bilo bi najbolje ne odgovarati na poruke nasilnog ili prijetećeg sadržaja, ali ih nikako ne ni brisati već ih sačuvati jer nam kasnije mogu poslužiti kao dokaz. Ako je moguće, trebali bi sami pokušati otkriti identitet počinitelja. To možemo učiniti tako da kontaktiramo s davateljem internetskih usluga ili mrežnom stranicom. Ukoliko smatramo da poruka sadržava prijetnje, trebalo bi kontaktirati policiju. Ako se želimo zaštititi na internetu i biti sigurni u njegovoj uporabi, trebali bi se držati sigurnosnih preporuka kako se ne bi našli u situaciji u kakvoj se našao Marko. Svakako ne smijemo nikome odavati svoje zaporke, zaporke bi trebali zapamtiti, a ne ih zapisivati, nakon korištenja javnih računala obavezno se trebamo odjaviti sa stranica koje smo posjećivali, na društvenim mrežama trebamo prihvaćati samo osobe s kojima se poznajemo te ne smijemo objavljivati neprikladne sadržaje, a ukoliko naiđemo na iste, trebali bi ih prijaviti. Važno je da ukoliko želimo da nitko ne vrijeđa nas, ne smijemo ni mi vrijeđati druge. Na internetu ne smijemo činiti ništa što je protuzakonito ili je u suprotnosti s osnovnim moralnim načelima. Ako se znamo služiti internetom i znamo pravila ponašanja na internetu te ih se naravno držimo, možemo nesmetano koristiti internet.

Ana Juratović, 6.b