Na početku radionice učenici su metodom vođene mašte zamišljali svoj sretni trenutak. Potom su s knjižničarkom razgovarali o životnim događajima koji su ih ispunili istinskom radošću, o proživljenim trenucima u kojima su se osjećali potpuno ispunjeno i zadovoljno.

Knjižničarka im je pročitala priču pod naslovom „Dječak koji je propustio trenutak“, koja govori o provođenju vremena pred ekranima i propuštanju sretnih trenutaka koji čine djetinjstvo. Tijekom čitanja učenici su pratili ilustracije priče, a potom iznosili razmišljanja o događajima koji su se zbili glavnome liku - dječaku Luki, koji je ostao zarobljen u virtualnom svijetu. Navodili su moguće uzroke negativnih emocija koje su ga zarobile poput staklene kupole, kao i posljedice njihovog utjecaja na tjelesno i mentalno zdravlje.

Razmišljali su o prednostima igranja videoigara (kao što su zabava, upoznavanje novih ljudi, učenje, vježba zapažanja, natjecanje, vježba prostorne orijentacije, logičkog mišljenja) te nedostacima i opasnostima provođenja vremena u virtualnom svijetu (umor, neispavanost, manjak koncentracije, zanemarivanje obaveza, manjak tjelesne aktivnosti, manjak veselja i želje za druženjem u stvarnom svijetu, nezadovoljstvo, uznemirujući i nasilni sadržaji, prijevara, ovisnost). Usporedili su i raspravili o svojim bilješkama međusobnom razmjenom u paru.

Knjižničarka je pročitala nekoliko režiranih problemskih situacija vezanih uz igranje videoigara, a učenici su davali povratne informacije u obliku dobrih savjeta za igranje. Osmislili su i formulirali savjete o tome kako planirati i organizirati vrijeme za igranje, kako zaštiti osobne podatke, kako komunicirati s drugim osobama tijekom igranja, što učiniti i kako se ponašati ako igranje izazove negativne emocije (ljutnju, srditost, strah…), kako čuvati sebe od uznemirujućih i nasilnih sadržaja, što znače i koje su oznake za primjerenost sadržaja videoigre za određenu dob (PEGI oznake i dr.), kome se mogu povjeriti i s kim razgovarati ako ih nešto uznemiri ili nisu sigurni u daljnje korake koji se od njih traže.

Zaključili su, kao što je zaključio i glavni lik priče; da bi uživao u virtualnom svijetu, trebaš živjeti u pravom svijetu, da treba biti oprezan i igrati umjereno te da vrijeme provedeno pred ekranima ne smije zamijeniti stvarno druženje s prijateljima, obitelji, drugim ljudima jer samo pravo druženje i uživanje u stvarnom životu može stvoriti lijepe trenutke potrebne za naše unutarnje zdravlje.

Nikolina Sabolić, prof., dipl. bibl.