Mediji na zaslonima naučili su nas kako u kratko vrijeme obraditi relativno veliku količinu informacija, izdvojiti bitno i orijentirati se u sredini na koju se te informacije odnose. Čitanje tiskanih knjiga nas usredotočuje i umiruje, uvježbava nas u duljem zadržavanju pozornosti na jedan problem - takvim čitanjem intenzivnije vježbamo sposobnost dugotrajne koncentracije. Dulje i zahtjevnije tekstove razumijemo bolje ako ih čitamo s papira, nego sa zaslona. Zato je za preživljavanje u suvremenom svijetu bitna kombinacija načina mišljenja koji proizlazi iz "zaslona" i "knjiškog" načina mišljenja (analitičkog).

Čitanje beletristike ("lijepe književnosti") nam primarno može pomoći da se naučimo uživljavati u osjećaje drugih ljudi i istovremeno bolje razumjeti svoje osjećaje. 

Čitanjem knjiga učimo misliti vlastitom glavom - ako poznajemo više riječi, može razmišljati o više stvari. Čitanje kojim se proširuje i produbljuje vokabular, temelj je mišljenja.

Uspješni ljudi često su redoviti čitatelji knjiga. Države s razvijenom čitateljskom kulturom u pravilu su inovativnije i sretnije od onih u kojima čitateljska kultura slabi. S obzirom na to da čitanje potiče empatiju, čitatelji su se sposobni uživjeti u osjećaje i misli svoga bližnjega, a to onda dovodi do povezanije zajednice. Isto tako ne možemo biti inovativni ako ne znamo misliti - a misliti možemo naučiti samo proširivanjem i produbljivanjem svoga vokabulara.

Budem li znao analitički misliti i budem li empatičan, internet mi može biti važno pomagalo u traženju najrazličitijih rješenja. Ako ne budem znao misliti, internet će biti samo pojačalo moje gluposti. (Miha Kovač)

Izvor:

Kovač, Miha. 2020. Čitam da se pročitam: Deset razloga za čitanje knjiga u digitalno doba. Ljevak. Zagreb.

Nikolina Sabolić, prof., dipl. bibl.