Prošla radionica o mozgu završila je između ostaloga pitanjem: Što biste htjeli postati kad odrastete?, a današnja je započela pitanjem: Što (ne) želim raditi u životu? Svaki je sudionik na svoj način pojasnio što želi, odnosno što ne želi. Pitanja su se nizala: Kako izabrati buduće zanimanje? Kakva su vaša promišljanja i odluke?

Voditeljica nas je upoznala kako je ona odabrala buduće zvanje jer joj je cilj bio saznati što više o svijetu u kojemu živi i to dijeliti s drugima.

Zanimljivo je sebe bilo prikazati pomoću pravokutnika/kvadrata, trokutića i krugova. Crtanje na ovaj način je pomoglo da uočimo što nas vodi kroz život: razum, strast ili emocije.

Ako razgovaramo o zvanjima i zanimanjima, bez znanja se nikako ne može. Što je za sudionike znanje? Znanje je mnogo toga, ali je i moć (alat) koji nam omogućava pozitivne promjene u životu i svijetu uz mogućnost izbora.

Mogu li nas naši izbori dovesti do GEOGRAFIJE kao životnog izbora?

Koje je zvanje osobe koja se bavi zemljopisom? Koje je zvanje osobe koja se bavi geografijom? Je li to zemljospisateljica ili geografkinja?

Zašto studirati geografiju? Zašto se geografija punih 140 godina izučava na Sveučilištu u Zagrebu? Tko su sudionici europskih i svjetskih geografskih Olimpijada? Možemo li jednoznačno odgovoriti i na pitanja: Tko su najbolji mladi geografi? Tko su najbolji mentori?

Bila je to radionica s mnogo pitanja, ali i sa još više najrazličitijih odgovora što je jedan od pokazatelja koliko smo međusobno različiti, koliko se razlikujemo talentima, interesima i sposobnostima.

Hvala doc. Ružici Vuk na inspirativnoj radionici s kojom je odškrinula vrata jednom drugačijem pogledu na budućnost svakoga sudionika.

Fotogalerija

Dubravka Vajdić Kolarić, učiteljica savjetnica geografije