Gđa Relić Wolfensson je učenicima 8.a i 8.b ispričala tragičnu sudbinu svoje obitelji, govorivši o životnom putu djeda Leona (koji je bio kantor u koprivničkoj sinagogi), bake Sofije (trgovkinja, rođena Bečanka), tete Silve (profesorica tjelesne kulture), ujaka Bene (farmaceuta), tete Klare, Marte (zubotehničarka) te naposlijetku svoje majke Erne (tekstilna inženjerka). Sofija i Marta ubijene su u Auschwitzu, a Leon i Beno u Jasenovcu. Erna je preživjela 7 koncentracijskih logora. Silva se spasila radivši cijelo vrijeme rata pod lažnim imenom kao učiteljica.

Gostovanje gđe Relić Wolfensson ispunilo je jedan od osnovnih ciljeva nastave povijesti a to je potaknuti učenike na istraživanje, promišljanje i kritičku analizu povijesnih događaja, te na osudu svih oblika nasilja i progona. Poučavanje o Holokaustu pruža jedinstvenu platformu za razvijanje temeljnih historiografskih vještina kod učenika (uz otvaranje brojnih životnih i moralnih pitanja). Kod učenika se razvija kritički stav prema nacionalizmu, totalitarnom načinu vladanja i metodama kojima se takvi sustavi služe. Naposlijetku, važno je da učenici shvate kako je Holokaust bio gubitak za civilizaciju kao cjelinu kao i za države koje su bile direktno uključene u progone. Kako učenici pokazuju velik interes za proučavanje ovog dijela povijesti, prije svega zato što učenje o Holokaustu otvara pitanja pravde, poslušnosti, kolektivne i osobne odgovornosti, vlastitog identiteta i tolerancije, odgovornost učitelja još je veća kod poučavanja ovog dijela prošlosti.

Budući da svakodnevno svjedočimo raznim oblicima diskriminacije, nasilju, izrugivanju okrenutom manjinskim skupinama, cilj je kod učenika osvijestili nužnost borbe protiv diskriminirajućih oblika ponašanja, te ih poticali na aktivno uključivanje u prevenciju nasilja u svojoj okolini.

Gospođa Relić Wolfensson svoje je predavanje završila pismom preživjelog iz koncentracijskog logora. Pismo je upućeno svim nastavnicima.

"Dragi učitelji, moje oči su vidjele ono što nitko ne treba vidjeti. Plinske komore koje su izgradili kvalificirani inženjeri. Djecu koju su trovali kvalificirani liječnici i farmaceuti. Bebe koje su ubijale kvalificirane medicinske sestre. Žene i djecu koje su u smrt slali bivši studenti. Zbog toga su moje sumnje u obrazovanje velike. Moja molba je sljedeća - pomozite svojim učenicima da postanu ljudi. Vaši napori u obrazovanju nikada ne bi trebali proizvesti trenirana čudovišta ili stručne psihopate. Čitanje, pisanje i poznavanje aritmetike bit će važno samo ako našu djecu učine humanijom. "

Haim Ginot (1972.)

Mirna Kovačić, prof.