Prije samog čitanja proučavali smo ribe papaline. Popunjavali smo tablicu Znam, Želim znati, Naučio sam. U prvi stupac upisivali smo sve što znamo o papalinama poput toga da su male ribe, žive u moru i da su jestive. Nakon toga zapisivali smo pitanja o tome što nas zanima o tim ribama i što bismo novo htjeli saznati. Bilo je tu pitanja poput: Koliko dugo žive?, Koliko im je velik mozak?, Čime se hrane? Itd. Na kraju smo čitali informativni tekst o papalinama i zapisali što smo novo naučili: žive u Jadranskom moru, ribari ih koriste kao mamac za veće ribe, mogu narasti do 16 cm i sl. Slijedilo je čitanje priče, razgovor o priči i rad u paru. Svaki par je trebalo nacrtati ribarsku mrežu. Unutar mreže su trebali zapisati što više pojmova iz priče, a izvan mreže što više pojmova koji se ne pojavljuju niti imaju veze s pričom. Bilo je tu razno raznih ascoijacija poput lignja, brod, učiteljica raža itd. Našu priču s Papalinom završili smo crtanjem. Crtali smo ribu ugljenom i kredom i koristili razne crte po karakteru kako bismo dočarali tijelo ribe. Isto tako, igrali smo se crno-bijelim kontrastom i miješali ugljen i kredu. Naše ribice ukrasile su hodnik škole.

Nakon svake čajanke učenici me upitaju: „Joooj, učiteljice, zar ne bismo mogli upoznati tu tetu Juliju? Ima baš fora priče.“ Nažalost, teta Julia živi daleko od nas, ali kroz njene priče ju sve više i više upoznajemo i tako živi u našim učionicama i srcima.

Učiteljica Lucia Matas