Natječaj za učenike osnovnih i srednjih škola organizira se povodom obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv korupcije (9. prosinca). Ovogodišnja tema natječaja bila je „I korupcija onečišćuje okoliš“.

Svečana dodjela nagrada organizirana je u ponedjeljak 11. prosinca u dvorani Domoljub uz prisustvo župana i gradonačelnika, županijskih pročelnika, ravnatelja škola, članova povjerenstava za vrednovanje učeničkih radova te uvaženih gostiju.

U kategoriji likovnih radova učenika od 5. do 8. razreda prvu nagradu osvojila je Leona Hrenić iz 6.a razreda dok je drugu nagradu osvojila Iva Arko iz 8.b razreda. Mentor učenicama u izradi likovnih radova bio je nastavnik likovne kulture Darko Markić.

U kategoriji literarnih radova učenika od 5. do 8. razreda prvu nagradu osvojila je Maša Kresojević iz 6.a razreda literarnim radom pod naslovom „Lješnjakorupcija“. Mentorica joj je bila knjižničarka Nikolina Sabolić.

Vrijedne nagrade učenicima i mentorima uručili su župan Darko Koren i predsjednica Antikorupcijskog povjerenstva Koprivničko-križevačke županije Renata Glavica.

U nastavku možete pročitati literarni rad Maše Kresojević koji je zauzeo 1.mjesto.

Nikolina Sabolić, prof. dipl. bibl.

knjižničarka mentorica

LJEŠNJAKORUPCIJA

Toga se jutra šumska družina okupila na uobičajenom mjestu kod najvišeg hrasta. Vjeverica je grickala žir, krt je mumljao na jarko sunce, a šojka je skladala svoju novu melodiju. Žvačući žir, bez previše apetita, vjeverica poviče: „Cijelu jesen jedem samo žirove! Nije fer da ja tu živim u bijedi, dok se druge vjeverice goste lješnjacima i orasima! Vrijeme je da nešto poduzmem.“

Sinula joj je sjajna ideja - šojka će za nju krasti lješnjake. Ali kako je nagovoriti? Lako! Šojka želi pjevati na najčvršćoj grani hrasta, najobasjanijoj jutarnjim suncem. Dogovor je pao;

šojka sada vješto krade lješnjake iz šapa i duplja drugih vjeverica, a vjeverica žirovima gađa sve ptice koje se usude stati na šojkinu granu.

No, nije naša vjeverica jedina podmukla životinjica ove šume. Uskoro su šumom harale cijele grupe ptica „lješnjakokradica“, a za njih rezervirane grane nisi mogao prebrojiti.

A što je za to vrijeme radio krt? Apsolutno ništa! Od blještavog sunca ionako ne vidi što se zbiva u šumi. Vidio bi, samo da je u hladovini, ali kome se da pomaknuti u sjenu? Uostalom, krt može lako pobjeći nazad u svoju rupu, misleći: „Ne šteti ovo okolišu, pa ne šteti ni meni!“ Tu se krt prevario.

Vjeverice ostavljaju ljuske po cijeloj šumi. Imaju previše posla održavati dobar odnos sa šojkama i halapljivo u sebe trpati plijen. Ni šojke ne mare za šumski okoliš. Skrovite krošnje zamijenile su visokim granama. Više ne sade žirove – buduće hrastove. Vjeverice su se polakomile za lješnjacima do točke ovisnosti, pa žirova ima u izobilju. Umjesto da kreštanjem upozoravaju na grabežljivce i lovce, šojke se penju na sve više grane i međusobno natječu čiji će kljun biti bliže suncu. Njihova pojava na vrhovima stabala privlači dronove koji nadlijeću šumu. Plašljive ptice intenzivno plavog pera odjednom se vole fotografirati i snimati.

Upravo je večeras jedan dron izgubio kontrolu, propao kroz krošnju i udario ravno u krtičnjak. Krtu je skoro srce stalo od vibracije propelera, koji su se vrtjeli sve dok toksični sokovi baterije nisu natopili tlo. Najviši hrast počeo se sušiti.

Začarani krug „lješnjakorupcije“ vratio se kao bumerang. 

Maša Kresojević, 6.a