Putovanje je započelo ranojutarnjim letom iz kišovitog Zagreba preko Dubrovnika i Rima do Catanije. S obzirom da je većini učenika ovo bilo prvo putovanje avionom, uzbuđeno su promatrali prizore iz zraka i uživali u svakom trenutku našeg leta do Sicilije, na kojoj nas je dočekalo sunce i naši srdačni domaćini, nastavnica španjolskog Alfina Leotta s učenicima domaćinima i njihovim roditeljima. Upoznavanje učenika, nastavnika i roditelja proteklo je u veselom tonu te je već prvi susret dao naslutiti da ćemo provesti nezaboravan tjedan na Siciliji.

Nedjeljno poslijepodne učenici su proveli sa svojim novim obiteljima koje su im pripremile tipična sicilijanska jela, a učiteljice su s koordinatoricom Alfinom posjetile gradiće na obali Jonskoga mora Acireale, Aci Trezza i Aci Castello. Aci Trezza je popularno turističko mjesto uz koje se veže legenda o kiklopu Polifemu. Smatra se da su velike stijene koje tamo izviruju iz mora stijene kojima je Polifem gađao Odiseja nakon što ga je Odisej oslijepio i pobjegao iz špilje u kojoj je bio zatočen.

Prvi radni dan domaćini su nas odveli na vulkan Etnu. Već i pogled na Etnu iz 20 kilometara udaljenog Belpassa izaziva strahopoštovanje, a dolazak na 2000 metara oduzima dah te otkriva veliku moć vulkana koji stoljećima oblikuje živote ljudi koji žive u njegovoj blizini. Osnovni građevni materijal u Belpassu kao i ostalim gradovima i selima oko vulkana vulkansko je stijenje. Posvuda su vidljivi tragovi lave. Jedna od najvećih erupcija dogodila se 1669. te poharala sve pred sobom, stigla do mora u Cataniji i pomaknula obalu za jedan kilometar. Tisuću je godina bilo potrebno da se opet pojavi vegetacija i zazeleni crno vulkansko tlo. Mnogi ugašeni krateri svjedoče o aktivnoj vulkanskoj povijesti Etne koja se iz godine u godinu mijenja i pomiče. Učenici su tijekom posjeta Etni saznali sve o njenoj vulkanskoj aktivnosti (Sicilijanci Etnu oslovljavaju ženskim rodom) od daleke povijesti do danas, naučili su raspoznavati magmatske stijene različitih kemijskih sastava, prošetali su neaktivnim kraterima Silvestri te posjetili crkvu u kojoj se čuva statua Bogorodice koja je čudesno sačuvana nakon velike erupcije.

Nakon Etne, školskim smo autobusom stigli u školu gdje su nas dočeli učenici i nastavnici iz Erasmus tima te su nas upoznali s prostorom škole kao i s osnovama talijanskog obrazovnog sustava. Scuola media „Nino Martoglio“ spada u srednju školu te je polazi oko 700 učenika u dobi od 11 do 14 godina, a s njima radi oko100 učitelja. Veliki broj učitelja radi s učenicima s posebnim potrebama što se razlikuje od našeg obrazovnog sustava. Učitelji pomoćnici imaju jednak status i jednaku plaću kao i učitelji koji isključivo predaju svoj predmet (postoji pedagoški studij za učitelje pomoćnike). Hvale vrijedna praksa koja omogućuje učiteljima pomoćnicima dostojan status u obrazovnom sustavu, predmetne učitelje rasterećuje dok učenicima s kognitivnim/motoričkim/razvojnim teškoćama pruža primjerenu podršku. Predmeti su slični onima kakve nalazimo u hrvatskim školama. Prvi strani jezik im je engleski, a drugi najčešće španjolski. Najveću razliku primijetili smo u umjetničkom području s obzirom da svaki učenik tijekom svog školovanja uči svirati neki instrument. Učenici su tijekom našeg posjeta održavali probu za Dan škole te smo se iz prve ruke uvjerili koliko su muzikalni. Uz to, domaćini su nam pripremili i glazbeni program u kojem su sudjelovali učenici s posebnim potrebama koji su uz pokret izvodili jednostavne pjesmice na talijanskom što se pokazalo jednako zabavnim za domaće i naše učenike.

Ponedjeljak poslijepodne proveli smo u vođenom razgledu grada Belpassa. Grad je brojem stanovnika usporediv s Koprivnicom (oko 30.000 stanovnika) no kulturno i arhitektonski te svojim geografskim obilježjima tipičan je sicilijanski grad. Karakteriziraju ga zbijene kuće, malo zelenila, uske ulice, gust promet s vrlo žustrim vozačima, rešetkasta struktura ulica (rezultat ponovne planske izgradnje grada nakon erupcije i potresa u 17. st.), tradicionalna pobožnost i štovanje sv. Lucije koje završava raskošnom manifestacijom jednom godišnje. Na inicijativu lokalne turističke zajednice Belpasso se smatra i gradom umjetnosti s obzirom da je duž glavnih prometnica postavljeno oko 70 skulptura od magmatskih stijena koje pričaju priču o povijesti grada ili slave prirodu i umjetnost. Istaknuta je skulptura Feniksa koji je i simbol grada s obzirom da se Belpasso ponovno digao iz pepela nakon erupcije u 17. stoljeću i nastavio suživot s veličanstvenom planinom čiji obronci dolaze do ruba naselja. Razgled grada završio je posjetom etnografsko-arheološkom muzeju “Venerando Bruno” te muzeju Mechané u kojima smo detaljnije upoznali povijest i običaje Belpassa.

Naši su učenici po dolasku u školu u utorak prisustvovali različitim nastavnim satima, od talijanskog i španjolskog do engleskog i tjelesnog. Bila je to prilika za upoznavanje ostalih učenika, usporedbu talijanskog i hrvatskog obrazovnog sustava, ali i za predstavljanje naše škole, grada Koprivnice i Hrvatske općenito. Nakon toga uslijedio je program dobrodošlice na kojem su učenici domaćini predstavili kulturu, povijest i gastronomiju Sicilije. Roditelji učenika domaćina i nastavnici pripremili su također zakusku na kojoj smo isprobali neka tipična sicilijanska jela kao što su cannoli sa slatkim punjenjem od ricotte i arancini, pohane kuglice s rižom, mesom i umakom od rajčice. Uslijedila je prijateljska odbojkaška utakmica između naših i učenika domaćina u kojoj smo potvrdili status Hrvatske kao sportske nacije. Nakon škole uputili smo se u gradsku vijećnicu na primanje kod gradonačelnika Belpassa. Učenici su gradonačelniku postavljali pitanja te saznali više o znamenitostima grada, inicijativama koje podupire kao i prehrambenim proizvodima tipičnima za regiju. S obzirom da je jedan od ciljeva ovogodišnjeg Erasmus projekta osvijestiti važnost fizičkog i psihičkog zdravlja, mobilnost na Siciliju bila je idealna za upoznavanje toliko poželjnog mediteranskog načina života i prehrane koja uključuje svježe pripremljenu ribu, vrhunsko maslinovo ulje, izobilje svježeg povrća i voća, orašaste plodove, ali i tjesteninu, kolače i sladoled. O dobrobiti i proizvodnji vrhunskog maslinovog ulja saznali smo iz prve ruke posjetom uljari "Russo", na tržnici u Cataniji jeli smo svježe pripremljene riblje specijalitete, a u jednoj od poznatijih slastičarnica s višedesetljetnom tradicijom „Magri“ izuzetno srdačan vlasnik upoznao nas je s izradom poznatih kolačića od badema i pistacija, cannola i vrste smrznutog deserta granite od badema ili pistacija koji se jede sa slatkim brioš pecivom. Osim što smo saznali kako se te slastice proizvode, mogli smo ih i kušati te se uvjeriti da je život na Siciliji sladak – dolce vita.

Treći dan naše mobilnosti proveli smo na terenskoj nastavi u Sirakuzi, gradu koji je obilježio povijest Mediterana te koji se nalazi na listi svjetske baštine UNESCO-a. Sirakuza je prije gotovo tri tisuće godine bila grčka (korintska) kolonija, a u 5. st. pr. Kr. imala je čak 250.000 stanovnika te je po bogatstvu i važnosti stajala uz bok Ateni. Iako Sirakuza u današnje vrijeme vodi miran život s oko 120.000 stanovnika, njena nekadašnja moć ostavila je niz tragova u arhitekturi, koji su veliki mamac za turiste. U gradu se isprepliću utjecaji Grka, Rimljana, Bizanta, Arapa te modernog doba koje započinje normanskim preuzimanjem vlasti. Povijesni centar s glavnim znamenitostima smješten je na otočiću Ortigia koji je s ostatkom grada povezan mostovima, dok se na kopnenom dijelu (u arheološkom nalazištu Neapolis) nalaze veliki arheološki spomenici kao što su rimski amfiteatar, grčko kazalište i zvijezda među špiljama - Dionizijevo uho. U Sirakuzi je također živio i radio Arhimed – jedan od najvećih matematičara i znanstvenika svih vremena, brand koji Sirakužani danas dobro koriste.

U četvrtak smo proveli cijeli dan u školi s obzirom da su učenici imali zadatak izraditi prezentacije o provedenim aktivnostima u suradnji s učenicima domaćinima te su ih u popodnevnim satima prezentirali nastavnicima uključenima u Erasmus projekt. Učenici i nastavnici također su posadili tikvice i mediteransko začinsko bilje u školskom vrtu, a u spomen na ovu mobilnost posadili smo grmoliku biljku uz koju se nalazi i tabla koja svjedoči o prijateljstvu naše škole i škole domaćina.

Posljednji dan mobilnosti na Siciliji proveli smo u Cataniji, drugom po veličini sicilijanskom gradu. Catanija je velegrad s raskošnim palačama, često sivim fasadama i pločnicima zbog korištenja magmatskih stijena, gustog prometa s nepredvidljivim vozačkim intervencijama, s temperaturama koje se u ljetnim mjesecima penju na 45°. Cijeli grad živi na ulicama prepunim detalja, miris hrane širi se posvuda, kao i glazba uličnih svirača koji izvode talijanske pjesme. Jedna od najpoznatijih atrakcija u gradu je tržnica ukrašena šarenim kišobrnima. Ovdje se trguje domaćim voćem, povrćem i ribom, a ujedno je i mjesto zabave i street food destinacija. Via Etnea, najvažnija je gradska ulica (usmjerena je prema vulkanu Etni) s brojnim trgovinama. Posebno smo se oduševili katedralom posvećenoj sv. Agati, posjetili smo i rimski amfiteatar od vulkanskog kamena, Sveučilišni trg i dvorac Ursino. Catanija je živahna iako je kroz povijest nekoliko puta bila u potpunosti uništena zbog potresa i vulkanskih erupcija s Etne. Simbol Catanije je slon, čije se skulpture nalaze posvuda, a simboliziraju snagu i sigurnost. Mnogi restorani u Cataniji u svojoj ponudi imaju neobičan lokalni specijalitet "Grudi svete Agate". Priča o nazivu kolačića veže se uz zapanjujuću priču o sv. Agati, zaštitnici grada. Nakon konzumacije još nekoliko Arancina, sladoleda, ali i ribljih specijaliteta, uputili smo se prema Belpassu lokalnom željezničkom linijom koja vozi ukrug oko Etne i spaja mjesta koja je okružuju.

Od divnih srdačnih Sicilijanaca, obitelji domaćina naših učenika i naših talijanskih kolegica oprostili smo se na zabavi u domu jedne od obitelji domaćina. Letom Catanija - Rim- Dubrovnik-Zagreb završila je još jedna sjajna pustolovina učenika i učitelja OŠ "Đuro Ester"u okviru Erasmus projekta "JOIN".

Mirna Kovačić i Mirjana Mihalec