Saznali smo da je Poveljom kralja Ludovika Anžuvinca iz 14. st. Koprivnica postala slobodan kraljevski grad. Bila je okružena gradskim bedemima i opkopima radi obrane od Turaka, čiji su ostaci vidljivi i danas. Razgledali smo zgradu najstarije gradske škole Osnovne škole „Antun Nemčić Gostovinski“ i prošetali Ulicom Đure Estera, koja se nekada zvala Gospodska ulica. Obišli smo kuću u kojoj se nalazio prvi  gradski muzej i zgradu današnjeg Muzeja grada Koprivnice ispred kojeg se nalaze zavjetni pilovi – kipovi sv. Ivana Nepomuka, sv. Sebastijana, sv. Karla i sv. Florijana s kipom Blažene Djevice Marije u sredini. Vidjeli smo crkvu svetog Antuna Padovanskog i crkvu svetog Nikole. Crkva svetog Nikole imala je knjižnicu u kojoj je bilo 59 knjiga, a to je za ono vrijeme bilo jako puno, i ubožnicu za siromašni puk, nešto kao malu bolnicu. Najzanimljivija nam je bila priča o svećeniku Ivanu Nepomuku koji nije želio otkriti Caru što mu je Carica ispovjedila u sakramentu svete ispovjedi, pa ga je Car mučio i bacio u rijeku. Kad su svećenika izvadili iz rijeke, oko njegove glave bile su zvjezdice. Prošetali smo Alejom uzdisaja koja je prolazila kroz današnji gradski park. Naša pjesma Prijateljstvo odjeknula je s Muzičkog paviljona u središtu parka. Znate li da je Koprivnica imala hotele prije Dubrovnika i Opatije? Jedan se zvao „K caru austrijskome“ (skraćeno K caru), a nalazio se u zgradi današnje trgovine DM u centru grada.

Naučili smo da je naš grad star i da ima bogatu i zanimljivu prošlost.

Kada ćemo opet šetati gradom? Nadam se, uskoro.

Marta Kunštić, 3. b